Seksualna fantazija
Uvod
Epidemiologija
Etiologija
Dijagnoza
Klinička slika
Diferencijalna dijagnoza
Tijek, prognoza i liječenje
Prikaz slučaja
Tjelesni dismorfni poremećaj podrazumijeva zaokupljenost umišljenom manom tjelesnog izgleda ili pretjeranu iskrivljenost u doživljaju minimalnog i beznačajnog tjelesnog defekta.
Ako ovakav doživljaj vlastitog tijela osobi uzrokuje bitne teškoće, te ako je povezan sa oštećenjem u socijalnom, radnom i drugim oblicima funkcioniranja, ima kakarkteristike duševnog poremećaja. Poremećaj je prvi put spomenuo talijanski liječnik Morselli, 1886., pod nazivom dismorfofobija. 1980. je pod tim nazivom po prvi put registriran u američkom priručniku za duševne poremećaje, DSM-III. U sljedećim je izdanjima, DSM-III-R i DSM-IV, preimenovan u tjelesni dismorfni poremećaj.
Sigmund Freud je također opisivao svog pacijenta kojeg je nazvao "čovjek vuk", a koji je imao klasične simptome tjelesnog dismorfnog poremećaja. Bio je uvjeren da je njegov nos toliko ružan da je izbjegavao bilo kakav posao i društveni život.
Izvor: https://www.unicef.org/bih/pri%C4%8De/kako-tinejd%C5%BEeri-mogu-da-za%C5%A1tite-svoje-mentalno-zdravlje-tokom-pandemije-koronavirusa-covid-19
UNICEF
31 Mart/ožujak 2020
Biti tinejdžer je teško. A vanredne okolnosti i bolest izazvana koronavirusom (COVID-19) to čini još težim. Nakon zatvaranja škola i otkazivanja različitih događaja, mnogi tinejdžeri propuštaju neke od najvažnijih trenutaka svog mladalačkog života – uključujući i one svakodnevne, poput razgovora s prijateljima i pohađanja nastave.
Za Telegram govore profesorice Gordana Kuterovac Jagodić i Nataša Jokić-Begić
Sve restriktivnije mjere, rast broja zaraženih, (samo)izolacija i ostanak u kućama. Ovome scenariju posljednjih dana svjedočimo i u Hrvatskoj uslijed pandemije koronavirusa čije je žarište sada u Europi. Izgledno je, dakle, da ćemo neko vrijeme biti doma i tako biti odgovorni prema sebi i drugima. Posve nova, dosad nezabilježena situacija, u kojoj je pod posebnim opterećenjem zdravstveni sustav, ima i svoju psihološku dimenziju o kojoj je važno (i bit će sve važnije) govoriti koliko i o samoj pandemiji.
Depresija je bolest koja se javlja u epizodama. Kada se depresija javi prvi put, govorimo o depresivnoj epizodi, a simptomi potrebni za postavljanje dijagnoze trebaju trajati najmanje dva tjedna. Za dijagnosticiranje nove depresivne epizode mora postojati razmak od najmanje dva mjeseca bez depresivnih simptoma prije nego što se pojavi nova depresivna epizoda. Tada govorimo o ponavljajućem depresivnom poremećaju.
Najvažnije što netko može učiniti za depresivnu osobu je pomoći joj da dobije odgovarajuću liječničku pomoć. To obuhvaća ohrabrivanje bolesnika da ne prekida terapiju ili da potraži korekciju terapije ako ne dođe do poboljšanja.
Depresivne osobe ne traže da budu depresivne i takve primjedbe samo povećavaju njihov osjećaj osamljenosti i nesreće.
Psychologische Online-Beratung
Sandra Jovanović Miljko
Tel./WhatsApp: +49 178 110 3745