BULIMIJA NERVOSA
Procjenjuje se da oko 1,1% do 4,2% žena tijekom života pati od bulimije nervoze.
Živjeti s epilepsijom
Većina (oko 90%) djece s epilepsijom polazi redovnu školu, mogu biti uključena u vrtić, odnosno "malu" školu. Preporuča se stručno osoblje upoznati s bolešću djeteta, kako bi u slučaju javljanja smetnji svrsishodno postupili.
Što sve može izazvati napadaje i kako ih izbjeći?
Kakav je odnos spavanja i epilepsije?
Kako voditi normalan život ako se napadaji mogu pojaviti u bilo koje vrijeme?
Mogu li djeca s epilepsijom pohađati redovne vrtiće i škole?
Uzrokuje li epilepsija smetnje u ponašanju i emocionalnu nestabilnost djeteta?
Pogoršava li se tijek bolesti starenjem?
Uzrokuje li epilepsija smanjenje mentalnih sposobnosti?
Opsesivno prejedanje
Epizodama trpanja u sebe golemih količina hrane, obično visoko kalorične, ne prethodi stvarna, konkretna glad, nego je riječ o takozvanom emocionalnom jedenju
Poremećaji jedenja nisu, kao što to mediji nerijetko sugeriraju, bolesti modernog doba. Naprotiv, uglavnom su poznate od davnina, a neke su opisane još u antičkim spisima. Prema suvremenim medicinskim klasifikacijama, spadaju u psihičke poremećaje, a u određenom postotku može ih se naći u svim kulturama. U pravilu se smatraju problemom ženske populacije, a u praksi se, iako rijetko, javljaju i u osoba muškog spola. Za razliku od anoreksije i bulimije, o kojima se proteklih mjeseci mnogo govorilo u hrvatskoj javnosti, o problemu kompulzivnog prejedanja malo se raspravlja, iako ovaj bulimiji srodan poremećaj prema američkim statistikama zahvaća od 0,9 do 4 posto cjelokupne populacije. Kako je riječ o "tajnoj" bolesti koju oboljeli, a zatim i njihova bliža okolina, nastoje prikriti, teško je odrediti stvarne razmjere bolesti. Prof. dr. sc. Vesna Vidović, s Klinike za psihološku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ističe kako se mali broj oboljelih od poremećaja jedenja javlja liječniku specijalistu, što procjenu o ukupnom broju oboljelih čini još neizvjesnijom.
Što je poremećaj kompulzivnog prejedanja?
Nešto se jako čudno dogodilo u mojem gradu! - knjiga za djecu od 3 do 8 godina o pandemiji korona virusa
Izvor: http://www.psihologija.hr/vijesti/clanak/nesto-se-jako-cudno-dogodilo-u-mojem-gradu-knjiga-za-djecu-od-3-do-8-godina-o-pandemiji-korona-virusa.html?fbclid=IwAR3KONrta-Pcsw85G0uGLcxmRonmxC__0StJeDqB6wnhY4YqF-FOCi7keJM
Nešto se jako čudno dogodilo u mojem gradu! - knjiga za djecu od 3 do 8 godina o pandemiji korona virusa
Petak, 27 Ožujak 2020 15:53
Knjigu „Something strange happened in my city“ poznate psihologinje izv. prof. dr. sc. Shue-Chen “Jenny” Yen (Odsjek za Dječju i Adolescentnu psihologiju, Sveučilište u Kaliforniji, Fullerton, SAD), koja je namijenjena djeci u dobi od 3-8 godine, te njihovim roditeljima, odgajateljima i učiteljima s ciljem boljeg razumijevanja i suočavanja s pandemijom korona virusa, prilagodila je i prevela na hrvatski jezik izv. prof. dr. sc. Sanja Tatalović Vorkapić, a lekturu hrvatske verzije napravila je doc. dr. sc. Maja Opašić. Nadamo se da će knjižica biti koristan materijal u trenutnoj situaciji!
Link za preuzimanje knjige: Ovdje preuzmite.
Naše male i velike ovisnosti
- kockanje, kupovanje, seks, telefoniranje...
Ovisnici o kocki
Ovisnici o kocki i bilo kojem drugom obliku riskiranja zapravo su ovisni o učinku hormona koji djeluju na mozak tijekom upražnjavanja ovisnosti
Kad se spomene ovisnost, obično pomislimo na alkohol, nikotin, opojne droge i analgetike, no predmeta ovisnosti ima mnogo više. To mogu biti namirnice poput ugljikohidrata (čokolada i drugi slatkiši), naprave (telefon, računalo) i aktivnosti (kupovanje, seks, nasilje i razni oblici riskiranja). Ukratko, sve što može izazivati ugodu i što nam može nedostajati kad nam nije na raspolaganju.
Ljudi su ovisni o onome što im pruža ugodu kad je prisutno, a bol kad je odsutno. Bez obje komponente, ugode i boli, nema ovisnosti. Bol o kojoj govorimo zove se apstinencijska kriza i ona je ključ shvaćanja ovisnosti.
Skriveni znakovi depresije
Mnogi misle kako je očito kad je netko u depresiji, no na nesreću, okolina najčešće depresiju prepoznaje kad ona dugo traje, kad je tipična i kad je zastupljena većim brojem simptoma. No, depresija je zaista bolest s tisuću simptoma, kod svakog se pojedinca manifestira različito, a česta pojava je da ni sam pojedinac koji pati od depresije toga nije svjestan ili da iz različitih razloga skriva bolest (često uspješno).
Sljedeći znakovi depresije s njom se ili ne povezuju ili se povezuju samo ako su prisutni uz barem još jedan znak koji smatramo tipičnim (loše raspoloženje, povučenosti i sl.):
