Napadi panike i panični poremećaj
Napadi panike su danas česta pojava, no većina ljudi se oporavi bez liječenja, dok manji broj ljudi razvije panični poremećaj.
Napadi panike su danas česta pojava, no većina ljudi se oporavi bez liječenja, dok manji broj ljudi razvije panični poremećaj.
Osovina hipotalamus - hipofiza - kora nadbubrežne žlijezde zajedno sa simpatičkim sustavom povezuje centralni živčani sustav i periferiju tijela. Središnje mjesto osovine hipotalamus-hipofiza-kora nadbubrežne žlijezde nalazi se u neuronima paravaentrikularne jezgre hipotalamusa. Ovi neuroni luče hormon koji oslobađa kortikotropin, engl. corticotropin releasing hormon (CRH), te neurone koji luče arginin-vazopresin (AVP). Noradrenergični neuroni se nalaze u locus ceruleusu jezgri produžene moždine. Jedan i drugi centar su povezani, posjeduju osnovnu dnevnu aktivnosti i zajedno s perifernim produktima (hormonima) reagiraju u stresu, pa su poznati još i pod imenom stresni sustav.
Svakodnevno pregledavajući veliki broj osoba starije životne dobi, liječnici primarne zdravstvene zaštite će vrlo teško moći razlikovati čestu "staračku zaboravljivost" od početnih simptoma Alzheimerove demencije (AD). Tek neki simptomi, koje će im navesti obitelj oboljelog, mogu pobuditi sumnju da se radi o početku zloćudnog psihičkog poremećaja - AD.
Reci mi što jedeš i ja ću ti reći kako spavaš – ovaj preduvjet "dijagnoze" ne zvuči nimalo besmisleno, jer prehrambene navike utječu na sve aspekte našega života, kako na fizičko, tako i na mentalno, pa je logično da prehrana itekako biva povezana sa snom. I ne samo na onaj način na koji svi znamo, a koji nam kaže da ćemo ako teško i kasno jedemo ujedno i teško spavati...
San je, znamo već, prirodna čovjekova metoda opuštanja, način na koji se naše tijelo puni nakon cjelodnevnog pražnjenja, a zajedno s umom prikuplja energiju za novi dan. U savršenom svijetu svi bi spavali dobro, čvrsto, bezbrižno i opušteno, što bi nas ne samo odmorilo, već i pretvorilo u daleko učinkovitije osobe na poslu i kod kuće. Bili bi smireniji u svim društvenim kontaktima, a naše bi se kognitivne funkcije daleko poboljšale, kao i mentalne sposobnosti svih vrsta. Bili bi jednostavno učinkovitiji, radišniji, opušteniji i, ukratko, sretniji.
- Uvod
- Epidemiologija
- Etiologija
- Dijagnoza
- Klinička slika
- Tijek i prognoza
- Liječenje
Sindrom nemirnih nogu je čest neurološki poremećaj koji se prvi puta spominje u 17. stoljeću, a 1944. opisao ga je Karl A. Ekomb i od tada je poznat pod današnjim nazivom (ponekad se naziva i Ekbomov sindrom).
Karakteriziran je neugodnim senzacijama u nogama i potrebom za pomicanjem nogu. Navedene senzacije različito se opisuju pa se često spominje mravinjanje, gmizanje, bockanje, trzanje, grčenje, trnjenje ili čak bolne senzacije koje izazivaju prekomjernu potrebu za pomicanjem nogu.
Psychologische Online-Beratung
Sandra Jovanović Miljko
Tel./WhatsApp: +49 178 110 3745