Nesanica

Stanje budnosti i sna podliježe pravilima ritmičnosti povezanih s prirodnim ciklusima (dan i noć). Do poremećaja prirodnog toka sna dolazi zbog različitih promjena u okolini, djelovanja stresa i bolesti, kao i uslijed promijenjenih navika života.
San je fiziološka pojava koja se izmjenjuje sa stanjem budnosti u okviru ritma dana i noći, a služi odmaranju i oporavku organizma. San ima 4 stadija:
1. uspavljivanje (ulazak u san)
2. lagani san
3. polagani san
4. duboki san

Depresija i samopomoć

Iako je depresija prije svega mentalno stanje, ova bolest povećava i rizike od drugih bolesti, prije svega srca i krvnih žila. Redovito kretanje i tjelovježba savjet su za održavanje zdravlja općenito, no depresivni ljudi bi o ovom faktoru trebali povesti više računa nego oni koji nemaju ozbiljnijih problema ni s mentalnim ni s tjelesnim zdravljem.

Lijekovi i psihoterapija pomažu u borbi s depresijom, no brojna istraživanja pokazala su i kako bolesnik sam može učiniti nevjerojatno puno u stabilizaciji stanja i izlječenju. Osim promjene stavova i ponašanja, postoje brojni sitni koraci, koje "na prvu loptu" nikad ne bismo povezali s depresijom.

Jednostavne fobije

Ovdje spadaju strahovi od specifičnih situacija i objekata, koji obično započinju u djetinjstvu ili mladosti, a nemaju tendenciju fluktuacije kao sto je slučaj u agorafobija.

Tko obolijeva?

Jednostavne fobije su najčešće, a češće se javljaju u žena (od 3,8-14,5 % u muškaraca te 8,5-25,9 % u žena). Najčešće se javljaju u djetinjstvu, između treće i osme godine života. Većina ljudi ne traži liječničku pomoć zbog jednostavnih fobija.

Kako prehrana utječe na spavanje?

Reci mi što jedeš i ja ću ti reći kako spavaš – ovaj preduvjet "dijagnoze" ne zvuči nimalo besmisleno, jer prehrambene navike utječu na sve aspekte našega života, kako na fizičko, tako i na mentalno, pa je logično da prehrana itekako biva povezana sa snom. I ne samo na onaj način na koji svi znamo, a koji nam kaže da ćemo ako teško i kasno jedemo ujedno i teško spavati...

San je, znamo već, prirodna čovjekova metoda opuštanja, način na koji se naše tijelo puni nakon cjelodnevnog pražnjenja, a zajedno s umom prikuplja energiju za novi dan. U savršenom svijetu svi bi spavali dobro, čvrsto, bezbrižno i opušteno, što bi nas ne samo odmorilo, već i pretvorilo u daleko učinkovitije osobe na poslu i kod kuće. Bili bi smireniji u svim društvenim kontaktima, a naše bi se kognitivne funkcije daleko poboljšale, kao i mentalne sposobnosti svih vrsta. Bili bi jednostavno učinkovitiji, radišniji, opušteniji i, ukratko, sretniji.

Opsesivno prejedanje

Epizodama trpanja u sebe golemih količina hrane, obično visoko kalorične, ne prethodi stvarna, konkretna glad, nego je riječ o takozvanom emocionalnom jedenju

Poremećaji jedenja nisu, kao što to mediji nerijetko sugeriraju, bolesti modernog doba. Naprotiv, uglavnom su poznate od davnina, a neke su opisane još u antičkim spisima. Prema suvremenim medicinskim klasifikacijama, spadaju u psihičke poremećaje, a u određenom postotku može ih se naći u svim kulturama. U pravilu se smatraju problemom ženske populacije, a u praksi se, iako rijetko, javljaju i u osoba muškog spola. Za razliku od anoreksije i bulimije, o kojima se proteklih mjeseci mnogo govorilo u hrvatskoj javnosti, o problemu kompulzivnog prejedanja malo se raspravlja, iako ovaj bulimiji srodan poremećaj prema američkim statistikama zahvaća od 0,9 do 4 posto cjelokupne populacije. Kako je riječ o "tajnoj" bolesti koju oboljeli, a zatim i njihova bliža okolina, nastoje prikriti, teško je odrediti stvarne razmjere bolesti. Prof. dr. sc. Vesna Vidović, s Klinike za psihološku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ističe kako se mali broj oboljelih od poremećaja jedenja javlja liječniku specijalistu, što procjenu o ukupnom broju oboljelih čini još neizvjesnijom.

Što je poremećaj kompulzivnog prejedanja?

Depersonalizacijski poremećaj

Uvod
Epidemiologija
Etiologija
Dijagnoza
Klinička slika
Diferencijalna dijagnoza
Tijek i prognoza
Liječenje

Uvod

DSM IV-TR definira depersonalizacijski poremećaj kao trajnu ili ponavljanu alteraciju percepcije selfa do stupnja gdje je osjećaj osobe o njegovom ili njezinom osjećaju realnosti privremeno izgubljen. Pacijenti s depersonalizacijskim poremećajem mogu se osjećati kao da su roboti, kao da su u snu ili da su odvojeni od svojih tijela. Epizode su ego-distone te pacijenti shvaćaju nestvarnost simptoma.