Disocijativna amnezija

Uvod
Epidemiologija
Etiologija
Dijagnoza
Klinička slika
Diferencijalna dijagnoza
Tijek i prognoza
Liječenje

Uvod

Disocijativna amnezija je oblik disocijativnog poremećaja koji je karakteriziran nesposobnošću dosjećanja važnih osobnih podataka obično traumatske ili stresne prirode koje je veće od onoga koji se može objasniti uobičajenom zaboravljivošću.

Prevencija stresa

Kako bismo spriječili ili ublažili stres, ponekad možemo promijeniti samu stresnu situaciju, a ponekad svoj odnos ili pogled na situaciju.

Stres je odgovor organizma na situaciju koju osoba doživljava kao ugrožavajuću po svoj tjelesni ili psihički integritet. Organizam se u stresu priprema na brzu reakciju i zaštitu - npr. pojačava se rad srca i pluća, povisuju se krvni tlak, razina šećera u krvi, mišićna napetost itd. Psihičke reakcije su strah, tjeskoba, promjene pozornosti, rasuđivanja
itd. Na primjer, svima nam se dogodilo da drhtimo od straha.

Pobijedite negativne misli

Svako od nas ponekad prolazi u životu periode kada ga zaokupe negativne misli poput straha, sumnje, ljutnje i mnogih drugih. Negativne misli blokiraju normalan tok životne energije i onemogućavaju nas u obavljanju svakodnevnih zadaća. Poželjno je u tom trenutku poznavati tehnike kako ih se možemo uspješno riješiti.

Fobija

Što su Fobije?

Fobična reakcija je automatska, sve prožimajuća. Osoba je ne može kontrolirati, i praktički je sva obuzeta imaginacijom prijetnje i opasnosti.

"Srce mi lupa tako jako da imam osjećaj kao da ce puknuti ili iskočiti iz grudi. Grlo mi se steglo da jedva dišem. čini mi se da ću se ugušiti. Ruke mi se preznojavaju. Imam osjećaj kao da ću se onesvijestiti pa se moram pridržavati za zid ili namještaj da ne padnem. Čini mi se da ću umrijeti od straha. Da mi je pobjeći, a ne znam kuda bih."

Ovo su riječi osobe koja pati od fobije. To je autentični opis onoga što ona osjeća kad se susretne s objektom ili situacijom koje se plaši. A to mogu biti sasvim obične situacije i objekti: vožnja avionom, susret s golubom, izlazak na večeru u neki restoran, ispit, itd. Fobija je, dakle, psihološka i tjelesna reakcija straha na objekte ili situacije koje su relativno bezopasne.

Živjeti s epilepsijom

Većina (oko 90%) djece s epilepsijom polazi redovnu školu, mogu biti uključena u vrtić, odnosno "malu" školu. Preporuča se stručno osoblje upoznati s bolešću djeteta, kako bi u slučaju javljanja smetnji svrsishodno postupili.
Što sve može izazvati napadaje i kako ih izbjeći?
Kakav je odnos spavanja i epilepsije?
Kako voditi normalan život ako se napadaji mogu pojaviti u bilo koje vrijeme?
Mogu li djeca s epilepsijom pohađati redovne vrtiće i škole?
Uzrokuje li epilepsija smetnje u ponašanju i emocionalnu nestabilnost djeteta?
Pogoršava li se tijek bolesti starenjem?
Uzrokuje li epilepsija smanjenje mentalnih sposobnosti?

Sindrom nemirnih nogu

-    Uvod
-    Epidemiologija
-    Etiologija
-    Dijagnoza
-    Klinička slika
-    Tijek i prognoza
-    Liječenje

Uvod

Sindrom nemirnih nogu je čest neurološki poremećaj koji se prvi puta spominje u 17. stoljeću, a 1944. opisao ga je Karl A. Ekomb i od tada je poznat pod današnjim nazivom (ponekad se naziva i Ekbomov sindrom).
Karakteriziran je neugodnim senzacijama u nogama i potrebom za pomicanjem nogu. Navedene senzacije različito se opisuju pa se često spominje mravinjanje, gmizanje, bockanje, trzanje, grčenje, trnjenje ili čak bolne senzacije koje izazivaju prekomjernu potrebu za pomicanjem nogu.