Akutni stresni poremećaj

Uvod
Definicija i dijagnostički kriteriji
Liječenje i prognoza
Forenzički aspekti
Prikaz slučaja

Insomnija

Insomnija ili nesanica je poteškoća uspavljivanja, održavanja spavanja, doživljaj loše kvalitete spavanja ili nedovoljnog spavanja, unatoč dobrim uvjetima za spavanje.
Insomnija može biti primarna (psihofiziološka, idiopatska, familijarna) tj. dugotrajna, uz manju ili nikakvu povezanost s organskim ili psihičkim promjenama, sekundarna zbog psihijatrijskih poremećaja, tjelesnih/neuroloških bolesti, liječenja te ovisnosti. Insomnija je čest simptom i u sklopu drugih poremećaja spavanja - sleep apneje, sindroma nemirnih nogu i poremećaja cirkadijarnog ritma.
Od nesanice češće pate žene i starije osobe, a procjenjuje se da oko 50% ljudi tijekom života ima insomniju koja se ne javlja svakodnevno, dok 10% populacije ima težu kroničnu insomniju.

Psihodinamska teorija stresa

Latinska riječ districtia, kroz srednjovjekovnu francusku destrece i srednjovjekovnu englesku distresses, postaja je engleska riječ distress, odnosno skraćivanjem stress. Tijekom petnaestog stoljeća stres je označavao pritisak, a tek u dvadesetom stoljeću se počinje koristiti u medicini i označava duševno ili tjelesno preopterećenje i iscrpljenost organizma. Kanadski liječnik H. Selye definira stresor kao vanjski podražaj ili stimulus, a stres kao stanje tjelesnog disekvilibrija uzrokovanog stresorom. Stresori mogu biti vanjski fizički stimulusi kao različite infekcije, ali isto tako mogu biti i vanjski psihosocijalni činitelji kao ljubav i smrt. Da bi protumačila nečije odgovor na stresore, dinamska psihoterapija se usredotočuje na:

Žene i epilepsija

Žena tijekom svoga života prolazi kroz slijed prirodnih događanja vezanih uz promjene u hormonalnom statusu, počevši od prve menstruacije (menarhe), preko trudnoće, poroda i dojenja, pa sve do menopauze. Kako svako od spomenutih razdoblja ima svoje specifičnosti vezane uz oscilaciju hormona, sve te promjene mogu utjecati na kliničku sliku i tijek bolesti.

Prepoznavanje, dijagnosticiranje i šifriranje Alzheimerove demencije

Svakodnevno pregledavajući veliki broj osoba starije životne dobi, liječnici primarne zdravstvene zaštite će vrlo teško moći razlikovati čestu "staračku zaboravljivost" od početnih simptoma Alzheimerove demencije (AD). Tek neki simptomi, koje će im navesti obitelj oboljelog, mogu pobuditi sumnju da se radi o početku zloćudnog psihičkog poremećaja - AD.

PSIHOTERAPIJA I LIJEČENJE ANOREKSIJE I BULIMIJE

Strategije i liječenje poremećaja prehrane

Poremećaji prehrane mogu se liječiti i vratiti normalna tjelesna težina. Što prije se ovi poremećaji dijagnosticiraju i liječe, bolji će biti rezultati. Zbog svoje složenosti, poremećaji prehrane zahtijevaju cjelovit plan liječenja koji uključuje liječničku skrb i nadzor, psihosocijalne zahvate, nutricionističko savjetovanje i po potrebi upravljanje lijekovima. U vrijeme dijagnosticiranja, klinički liječnik mora odrediti je li osoba u neposrednoj opasnosti i treba li hospitalizaciju.