Anoreksija nervoza

Poremećaji hranjenja rezultat su međusobnog djelovanja niza čimbenika, a mogu uključivati brojne biološke, socijalne i psihološke uzroke i kulturu u kojoj postoji obilje hrane i opsjednutost mišlju o mršavosti. U poremećaje hranjenja ubrajaju se pretilost, anorexia nervosa i bulimia nervosa. Od anoreksije boluje 0.5 - 1 % adolescentica, a smrtnost se pojavljuje u do 9% slučajeva (isključujući samoubojstvo). Stoga je anoreksija nervoza (AN) ozbiljan i potencijalno letalan poremećaj hranjenja, karakteriziran dubokim poremećajem doživljavanja slike vlastitog tijela, obuzetošću mršavošću i gubitkom tjelesne težine bez organskog uzroka.


Povijesne činjenice

Tko obolijeva od anoreksije?

Epidemiologija

Etiologija

Biološki čimbenici

Psihološki i psihodinamski čimbenici

Socijalni čimbenici

Klinička slika

Diajgnoza i diferencijalna dijagnoza

Liječenje

Literatura

Shizoafektivni poremećaj

Uvod
Epidemiologija
Klinička slika i dijagnostički kriteriji
Tijek bolesti
Liječenje
Prikaz slučaja

VRSTE DEPRESIJE

Orgazam: je li svršila ili nije?

Istraživanje među ženama je pokazalo kako je jedno od najneprikladnijih pitanja koje se može postaviti nakon orgazma : "Jesi li svršila?" ili "Jesi li doživjela orgazam?".
Najvjerojatniji odgovor žene na to pitanje bit će: "Naravno da jesam!" ili "Da ti je stvarno stalo do mene, ti bi to znao!". I to u slučaju da još uvijek razgovara s vama i da vi ne spavate na kauču. Njena reakcija na ovo pitanje može biti vrlo negativna, bez obzira na to je li doživjela orgazam, stvarni ili glumljeni. To je zbog društvenog pritiska koji se na nju stavlja. Društvo nas navodi da vjerujemo kako je za ženu prirodno da svaki put doživi orgazam, jer se to zahtijeva od nje ukoliko želi da je smatraju normalnom i modernom ženom.

ANOREKSIJA - Anorexia Nervosa

Procijenjeno je da 0,5 do 3,7% žena tijekom života pati od anoreksije nervoze.

Simptomi anoreksije uključuju:

Živjeti s epilepsijom

Većina (oko 90%) djece s epilepsijom polazi redovnu školu, mogu biti uključena u vrtić, odnosno "malu" školu. Preporuča se stručno osoblje upoznati s bolešću djeteta, kako bi u slučaju javljanja smetnji svrsishodno postupili.
Što sve može izazvati napadaje i kako ih izbjeći?
Kakav je odnos spavanja i epilepsije?
Kako voditi normalan život ako se napadaji mogu pojaviti u bilo koje vrijeme?
Mogu li djeca s epilepsijom pohađati redovne vrtiće i škole?
Uzrokuje li epilepsija smetnje u ponašanju i emocionalnu nestabilnost djeteta?
Pogoršava li se tijek bolesti starenjem?
Uzrokuje li epilepsija smanjenje mentalnih sposobnosti?