Insomnija

Insomnija ili nesanica je poteškoća uspavljivanja, održavanja spavanja, doživljaj loše kvalitete spavanja ili nedovoljnog spavanja, unatoč dobrim uvjetima za spavanje.
Insomnija može biti primarna (psihofiziološka, idiopatska, familijarna) tj. dugotrajna, uz manju ili nikakvu povezanost s organskim ili psihičkim promjenama, sekundarna zbog psihijatrijskih poremećaja, tjelesnih/neuroloških bolesti, liječenja te ovisnosti. Insomnija je čest simptom i u sklopu drugih poremećaja spavanja - sleep apneje, sindroma nemirnih nogu i poremećaja cirkadijarnog ritma.
Od nesanice češće pate žene i starije osobe, a procjenjuje se da oko 50% ljudi tijekom života ima insomniju koja se ne javlja svakodnevno, dok 10% populacije ima težu kroničnu insomniju.

Stres i funkcija nadbubrežne žlijezde

Osovina hipotalamus - hipofiza - kora nadbubrežne žlijezde zajedno sa simpatičkim sustavom povezuje centralni živčani sustav i periferiju tijela. Središnje mjesto osovine hipotalamus-hipofiza-kora nadbubrežne žlijezde nalazi se u neuronima paravaentrikularne jezgre hipotalamusa. Ovi neuroni luče hormon koji oslobađa kortikotropin, engl. corticotropin releasing hormon (CRH), te neurone koji luče arginin-vazopresin (AVP). Noradrenergični neuroni se nalaze u locus ceruleusu jezgri produžene moždine. Jedan i drugi centar su povezani, posjeduju osnovnu dnevnu aktivnosti i zajedno s perifernim produktima (hormonima) reagiraju u stresu, pa su poznati još i pod imenom stresni sustav.

Somatizacijski poremećaj

Uvod
Epidemiologija
Etiologija
Klinička slika
Diferencijalna dijagnoza
Prognoza
Liječenje
Edukacija bolesnika
Prikaz slučaja

Uvod

Somatizacijski poremećaj je kronični, jaki psihijatrijski poremećaj koji se odlikuje mnogim recidivirajućim klinički značajnim tjelesnim tegobama (uključujući bol i gastrointestinalne, seksualne i neurološke simptome) koji se ne mogu objasniti potpuno fizičkom bolešću.
Simptomi se obično javljaju prije 30-te godine starosti i prisutni su nekoliko godina prije nego se bolesnik obrati psihijatru. Bolesnici obično imaju dugu i kompliciranu povijest kontakata s primarnom i specijalističkom zdravstvenom zaštitom. Patofiziologija somatizacijskog poremećaja je nepoznata. Pretpostavlja se da može biti povezana uz povećanu svijest o normalnim tjelesnim funkcijama koja prilikom pristrane interpretacije sugerira tjelesnu bolest. Kod bolesnika sa somatizacijskim poremećajem može biti povišen tonus autonomnog živčanog sustava koji može uzrokovati fiziološke učinke kao što su tahikardija, povećan motilitet gastrointestinalnog sustava ili povećan mišićni tonus koji može uzrokovati bolne senzacije (npr. tenzijska glavobolja).

Prehrana kod depresije

Znamo da depresija može biti posljedica kliničkog manjka nekih vitamina, posebno vitamina B skupine, ali kakva prehrana bi mogla utjecati na razvoj depresije kod osoba adekvatnog nutritivnog statusa?


Uvod
Koji su mogući mehanizmi utjecaja prehrane na depresiju?
Stavovi o prehrani i ponašanju kroz povijest
Mediteranska prehrana
Vitamini i mineralne tvari
Tjelesna aktivnost
Gojaznost
Čokolada
Dodaci prehrani
Literatura

Kako prehrana utječe na spavanje?

Reci mi što jedeš i ja ću ti reći kako spavaš – ovaj preduvjet "dijagnoze" ne zvuči nimalo besmisleno, jer prehrambene navike utječu na sve aspekte našega života, kako na fizičko, tako i na mentalno, pa je logično da prehrana itekako biva povezana sa snom. I ne samo na onaj način na koji svi znamo, a koji nam kaže da ćemo ako teško i kasno jedemo ujedno i teško spavati...

San je, znamo već, prirodna čovjekova metoda opuštanja, način na koji se naše tijelo puni nakon cjelodnevnog pražnjenja, a zajedno s umom prikuplja energiju za novi dan. U savršenom svijetu svi bi spavali dobro, čvrsto, bezbrižno i opušteno, što bi nas ne samo odmorilo, već i pretvorilo u daleko učinkovitije osobe na poslu i kod kuće. Bili bi smireniji u svim društvenim kontaktima, a naše bi se kognitivne funkcije daleko poboljšale, kao i mentalne sposobnosti svih vrsta. Bili bi jednostavno učinkovitiji, radišniji, opušteniji i, ukratko, sretniji.

Psihodinamska teorija stresa

Latinska riječ districtia, kroz srednjovjekovnu francusku destrece i srednjovjekovnu englesku distresses, postaja je engleska riječ distress, odnosno skraćivanjem stress. Tijekom petnaestog stoljeća stres je označavao pritisak, a tek u dvadesetom stoljeću se počinje koristiti u medicini i označava duševno ili tjelesno preopterećenje i iscrpljenost organizma. Kanadski liječnik H. Selye definira stresor kao vanjski podražaj ili stimulus, a stres kao stanje tjelesnog disekvilibrija uzrokovanog stresorom. Stresori mogu biti vanjski fizički stimulusi kao različite infekcije, ali isto tako mogu biti i vanjski psihosocijalni činitelji kao ljubav i smrt. Da bi protumačila nečije odgovor na stresore, dinamska psihoterapija se usredotočuje na: