Opsesivno prejedanje

Epizodama trpanja u sebe golemih količina hrane, obično visoko kalorične, ne prethodi stvarna, konkretna glad, nego je riječ o takozvanom emocionalnom jedenju

Poremećaji jedenja nisu, kao što to mediji nerijetko sugeriraju, bolesti modernog doba. Naprotiv, uglavnom su poznate od davnina, a neke su opisane još u antičkim spisima. Prema suvremenim medicinskim klasifikacijama, spadaju u psihičke poremećaje, a u određenom postotku može ih se naći u svim kulturama. U pravilu se smatraju problemom ženske populacije, a u praksi se, iako rijetko, javljaju i u osoba muškog spola. Za razliku od anoreksije i bulimije, o kojima se proteklih mjeseci mnogo govorilo u hrvatskoj javnosti, o problemu kompulzivnog prejedanja malo se raspravlja, iako ovaj bulimiji srodan poremećaj prema američkim statistikama zahvaća od 0,9 do 4 posto cjelokupne populacije. Kako je riječ o "tajnoj" bolesti koju oboljeli, a zatim i njihova bliža okolina, nastoje prikriti, teško je odrediti stvarne razmjere bolesti. Prof. dr. sc. Vesna Vidović, s Klinike za psihološku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ističe kako se mali broj oboljelih od poremećaja jedenja javlja liječniku specijalistu, što procjenu o ukupnom broju oboljelih čini još neizvjesnijom.

Što je poremećaj kompulzivnog prejedanja?

Kako se liječi epilepsija?

Alzheimerova demencija - bolest nepoznatog uzroka

Bolesnik najprije počinje zaboravljati svakodnevne, relativno nebitne
činjenice, rijetko spominjana imena ljudi i slično, no ubrzo
zaboravlja dogovore i obveze, važne činjenice iz svakodnevnog života,
poput onih da plinsko kuhalo treba zatvoriti, struju isključiti itd.
Time postupno postaje ovisan o manjem ili većem stupnju tuđe pomoći

Ovisnosti: Što kažu mladi

Simptomi shizofrenije

Simptomi shizofrenije uobičajeno se dijele na pozitivne, negativne, kognitivne (spoznajne) i afektivne (simptome promijenjenog raspoloženja).

Pozitivni simptomi shizofrenije

Halucinacije su vrlo česte u bolesnih od shizofrenije. Halucinacije su obmane osjetila kod kojih ne postoji stvarni podražaj, a osoba koja halucinira opaža kao stvarno ono čega uopće nema. Najčešće i tipične za shizofreniju su slušne halucinacije, osobito glasovi. Radi se o glasovima koje čuje samo bolesnik. Najčešće glasovi međusobno razgovaraju, komentiraju bolesnikovo ponašanje, daju savjete ili kritiziraju bolesnika. Glasovi mogu i zapovijedati pa govorimo o zapovijednim (imperativnim) halucinacijama. Rjeđe su vidne halucinacije, što znači da vide stvari koje ne postoje, npr. mogu vidjeti neku neobičnu svjetlost, mogu vidjeti čudovišta, vraga i sl. Mogu imati tjelesne halucinacije što znači da imaju osjećaje po tijelu koji nisu izazvani pravim podražajem osjetila. Tako npr. mogu osjećati da im se unutarnji organi raspadaju ili putuju po tijelu, da im struja prolazi kroz noge što često povezuju s drugim bolesnim idejama (kao npr. da ih netko tako nevidljivim silama uništava).

Skriveni znakovi depresije

Mnogi misle kako je očito kad je netko u depresiji, no na nesreću, okolina najčešće depresiju prepoznaje kad ona dugo traje, kad je tipična i kad je zastupljena većim brojem simptoma. No, depresija je zaista bolest s tisuću simptoma, kod svakog se pojedinca manifestira različito, a česta pojava je da ni sam pojedinac koji pati od depresije toga nije svjestan ili da iz različitih razloga skriva bolest (često uspješno).

Sljedeći znakovi depresije s njom se ili ne povezuju ili se povezuju samo ako su prisutni uz barem još jedan znak koji smatramo tipičnim (loše raspoloženje, povučenosti i sl.):