Ovisnosti: Što kažu mladi

Rezultati ankete pokazuju da učenici znaju kako je droga štetna, ali ne misle da bi mogli postati ovisni…

Zbog relativna neiskustva i određene sklonosti rizicima, upravo su adolescenti najrizičnija i najugroženija populacija. To razvojno razdoblje i inače donosi potrebu za samopotvrđivanjem i izgradnjom samostalnih stavova i načina ponašanja, kojima je ponekad temeljni cilj odudaranje od ponašanja i stavova odraslih.
Eksperimentiranje s bilo kojim sredstvom ovisnosti u mladih potaknuto je:

* radoznalost 17%
* afirmacija među vršnjacima 43%
* osobni problemi 29%
* redukcija neugode 25%
* hedonizam 27%
* problemi u obitelji 9%
* neznanje 1%.

Ishod rizika od razvoja ovisnosti po razvojnim fazama
rani eksperimenti
zloporaba
ovisnost
DJETINJSTVO
ADOLESCENCIJA
ODRASLA DOB
apstinencija
apstinencija ili ograničeno eksperimentiranje
umanjen rizik zloporabe


Da bismo bolje predočili sliku stanja, donosimo rezultate ankete u Zagrebu iz istraživanja "Zloporaba opojnih droga među adolescentima" (Galić i suradnici - Centar za prevenciju ovisnosti grada Zagreba, 2001.):



1. Jesi li već došao u kontakt s osobom koja konzumira neku ilegalnu drogu:
- 8. razred OŠ 60%
- 1. razred SŠ 81%
- 2. razred SŠ 83%
- 3. razred SŠ 87%
- 4. razred SŠ 93%

2. Je li ti netko ponudio drogu ili te nagovarao da je probaš?
- nitko me nije nagovarao 52%
- bliski prijatelj, prijateljica 20%
- sam sam odlučio probati 16%
- stariji dečki, cure 5%
- dileri 2%

3. Misliš li da bi mogao postati ovisan o drogi?
- jako se bojim toga 3%
- pomalo se pribojavam 12%
- uopće ne 85%

4. Zašto mladi ne bi trebali uzimati drogu?
- općenito je štetna, loša 48%
- štetna je po zdravlje 51%
- stvara ovisnost 9%

5. Povezanost pušenja i pijenja sa zlouporabom droga:
- ne piju, ne puše 9% - 6%
- piju, ne puše 24% - 12%
- ne piju, puše 46% - 22%
- piju, puše 67% - 36%
- piju, puše, uzimaju droge 62%

Iz ovih rezultata možemo vidjeti kako je i pušenje cigareta i uživanje alkohola povezano s uzimanjem droga i zapravo je početak puta u ovisnost o drogama.

6. Jesi li probao neku ilegalnu drogu prije 15. godine?
- 1. razred SŠ 25%
- 2. razred SŠ 14%
- 3. razred SŠ 14%
- 4. razred SŠ 8%

7. Konzumacija marihuane - barem jednom u životu:
- 8. razred OŠ 14%
- 1. razred SŠ 37%
- 2. razred SŠ 39%
- 3. razred SŠ 48%
- 4. razred SŠ 53%

8. Konzumacija ecstasyja - barem jednom u životu:
- 8. razred OŠ 1%
- 1. razred SŠ 8%
- 2. razred SŠ 8%
- 3. razred SŠ 14%
- 4. razred SŠ 11%

Tijekom srednje škole više od polovice adolescenata proba neku od ilegalnih droga, više od 40 posto postat će ovisno o pušenju duhana, 30 posto prekomjerno će piti alkohol, a oko pet posto će imati ozbiljne probleme vezane uz uzimanje ilegalnih droga. Oni koji prvi put probaju, kao najčešći razlog uzimanja navode afirmaciju među vršnjacima, a oni koji su već uzeli drogu navode hedonizam.

U školskoj godini 2003./2004. liječnici naše Službe za zaštitu školske djece i mladeži održali su svim osmim razredima predavanje ili tribinu na temu ovisnosti i tom prilikom proveli anketu čije rezultate iznosimo. Usporedili smo uzorak seoskih i gradskih škola i evo do kakvih smo rezultata došli:

* 42% učenika u gradu i 21% u selu došlo je u kontakt s osobom koja konzumira neku ilegalnu drogu
* 13% učenika u gradu i 10,7% u selu bilo je nagovarano da proba neku drogu
* 87% u gradu i 82% na selu misli da ne bi moglo postati ovisno o drogi
* 14% u gradu i 12% na selu puši cigarete
* 6% u gradu i 3% na selu dosad je probalo neku ilegalnu drogu.

Na pitanje zašto ne bi trebali uzimati drogu, prilažemo najzanimljivije odgovore:

* droga je štetna za zdravlje
* uništava život i vodi u smrt
* zahtijeva mnogo novca i vodi u kriminal
* uzimajući drogu ubijamo samo sebe
* pati cijela obitelj i prijatelji
* u životu ima mnogo ljepših stvari od droge
* svi problemi mogu se riješiti i ne treba tražiti utjehu u drogi
* život bez droge je ljepši.

Rezultati naše ankete pokazuju da naši učenici znaju da je droga štetna, ali zbog svoje adolescentne sklonosti rizicima ne misle da bi mogli postati ovisni o nekom sredstvu. Postotci su manji od hrvatskog prosjeka i, naravno, manji na selu nego u gradu.

Testiranje na opojne droge

Vrlo malo roditelja kojima se u kući dogodila droga može reći da su u prvom trenutku učinili sve da se suprostave problemu. Testiranja koja se mogu provoditi samo su jedan od prvih koraka roditelja koji posumnjaju da njihovo dijete eksperimentira s nekim sredstvom, a kao mjera ranog otkrivanja samo je karika u lancu stručnog postupka u zajedničkim naporima zajednice i stručnjaka da spriječe razvoj zloporabe droga. Rano otkrivanje uporabe droga jedan je od preduvjeta za uspješnu prevenciju razvoja bolesti ovisnosti, pa se testiranje u rizičnih pojedinaca treba u tom smislu i primjenjivati. Već i sama spoznaja o mogućnosti testiranja na droge adolescentu može biti razlog da prestane uzimati droge, za drugog može biti razlog da prestane s eksperimentiranjem ili kaže "ne" eksperimentiranju.
Testiranja na opojne droge mogu provoditi osposobljeni zdravstveni djelatnici. U slučajevima individualnog testiranja rizičnih pojedinaca, ostaje pitanje kako prevladati barijeru "povjerenje - sumnja" i kako prijeći taj prag međusobnih odnosa. Međutim, ako roditelji imaju razloga posumnjati u to da dijete eksperimentira s drogama, ima pravo zatražiti stručnu pomoć. Službena testiranja provode se u županijskim centrima za prevenciju ovisnosti, gdje se roditelji mogu prijaviti sa svojim djetetom. Centri za prevenciju ovisnosti i izvanbolničko liječenje djeluju u Hrvatskoj od 1993. kao dio programa nacionalne strategije suzbijanja zloporabe droga.
Najčešći uzorak za testiranje je mokraća. Razina uzete supstancije i njezinih metabolita nalazi se u visokim koncentracijama, s dugim poluvremenom izlučivanja. U povremenih konzumenata, ecstasy se može dokazati od prvog do trećeg dana nakon konzumacije, kokain već za pola dana do dan, marihuana od drugog do petog dana, a heroin od prvog do trećeg.
Zasad u Hrvatskoj nema testiranja učenika u školama, osim u začecima u nekim županijama, jer nema osposobljenog kadra za testiranje prema svjetskim standardima. S obzirom na to da je ipak riječ o maloljetnicima, moguće testiranje trebalo bi regulirati i zakonom. Ključni je problem, s kojim se prije svake odluke o populacijskom testiranju treba suočiti, što učiniti u slučaju pozitivnog nalaza. Za takve situacije treba imati točno razrađene algoritme ponašanja i postupanja, jer samo testiranje ne rješava problem. Ako takvi naputci nisu razvijeni, a uzevši u obzir sva ograničenja populacijskog testiranja, ono kao screening u zdravoj populaciji gubi smisao.