Bipolarni poremećaj
Bipolarni poremećaj je genetska bolest poremećaja raspoloženja koju karakterizira izmjena depresivnih i maničnih faza. Prisutna je u oko 1% stanovništva, podjednako žena i muškaraca, a najčešće se javlja u dobi od 15. do 30. godine života.
Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, obiteljske povijesti bolesti, a odnedavno se razvija i laboratorijski test. Najčešća terapija je litij koji stabilizira raspoloženja, a koriste se i antidepresivi i antipsihotici. Vrlo je važna psihoterapija, kao i potpora porodice i prijatelja.
Zablude o bipolarnom poremećaju
Bipolarni poremećaj dolazi sve više u središte zanimanja javnosti i zdravstvenih radnika prvenstveno zahvaljujući napretku dijagnosticiranja i medikamenata za liječenje te bolesti. Međutim, neke zastarjele zablude još uvijek su prisutne.
1. Bipolarni poremećaj znači da sam lud
Bipolarni poremećaj je psihička bolest poput drugih, ali ako ga imate, ne znači da ste ludi. Ukoliko se ne liječi, psihička bolest može se negativno odražavati na vaš život i odnos sa okolinom,.
2. Bipolarni poremećaj je bolest poput dijabetesa
Farmaceutski marketing ponekad pojednostavljeno poistovjećuje bipolarni poremećaj s bolestima poput dijabetesa, ali to nije točno. Za razliku od dijabetesa koji je klasična medicinska bolest, bipolarni poremećaj je psihička bolest koja se javlja kao posljedica nasljeđa, stresa i dr. faktora te se liječi odgovarajućim lijekovima i psihoterapijom.
3. Manična depresija je različita od bipolarnog poremećaja
Manična depresija je stari naziv za bipolarni poremećaj koji točnije opisuje promjene raspoloženja do kojih dolazi kod ovih bolesnika.
4. Osobe s bipolarnim poremećajem moraju uzimati lijekove cijeli život
Većina psihijatara se slaže da bi osobe s bipolarnim poremećajem trebale uzimati svoju terapiju kontinuirano, međutim s godinama se oscilacije raspoloženja mijenjaju te je moguće dozu smanjivati ili čak ukinuti lijekove.
5. Psihoterapija nije potrebna za bipolarni poremećaj
Osobe s bipolarnim poremećajem se međusobno razlikuju, pa tako i njihova terapija mora biti inidvidualizirana. Psihoterapija se smatra nadopunom medikamentoznom liječenju i osobito je korisna u početku početka liječenja olakšavajući prilagodbu svakodnevnog života bolesti.
6. Možda samo imam depresiju
U 25% slučajeva bipolarnog poremećaja pogrešno je dijagnosticirana depresija najčešće zato jer je depresija glavni razlog dolaska liječniku. Međutim, ukoliko depresija ne prolazi uz terapiju antidepresija ili ako se javljaju izmjene raspoloženja, trebalo bi posjetiti specijalistu jer se možda radi o bipolarnom poremećaju.
7. Ako se bolje osjećam uz lijekove, više ih ne moram uzimati
Osobe kojima je prepisana terapija za bipolarni poremećaj često prekidaju uzimanje lijekova iz više razloga:
• smatraju se izliječenima,
• vjeruju da im lijekovi nisu potrebni,
• ne vjeruju da lijekovi djeluju,
• strah od nuspojava,
• strah od osude okoline.
