ADHD I PREHRANA

Doris J. Rapp jedna je od začetnica teorije o povezanosti alergije/netolerancije hrane s pojavom sindroma hiperaktivnosti. Rapp je, naime, tijekom svoje prakse uočila psihičke promjene i promjene ponašanja djece nakon konzumacije određene namirnice. Osim vanjskih znakova (podočnjaci, crvenilo ušiju i lica), zabilježila je značajne promjene ponašanja.

I sama klasična alergija na hranu krije mnoge kontroverze i nedoumice. Na primjer, dijete alergično na ubod pčele će uvijek reagirati hipersenzintivno, dok je s hranom situacija nešto drukčija.

Ponekad konzumacija neke hrane izaziva dramatičnu reakciju, a drugi put prođe bez ikakvih simptoma. Moglo bi se reći kako u organizmu postoji određeni potencijal kojim uspijeva potisnuti alergičnu reakciju, ali u doticaju s više alergena ili s većom koncentracijom jednog alergena, obrana organizma jednostavno pada. Vjeruje se da ulogu zaštitnika organizma igraju IgG antitijela te da njihovo stvaranje potiču male količine alergena.

Na tome se zasniva i terapija hipersenzibilizacijom, gdje se pojedincima daju manje doze alergena te se kroz određeni period povećavaju navedene doze. Na taj način organizam sam stvara toleranciju na tu vrstu, u ovom slučaju, hrane. Ista se situacija događa spontano i u svakodnevnom životu - organizam se postupno navikava, ali sve do trenutka kada imunološki odgovor organizma biva suprimiran uslijed bolesti ili nekih drugih poremećaja i stanja (veliki fizički ili psihički napor), odnosno do trenutka kada se organizam suoči s velikom dozom antigena.

Rapp je tim mehanizmom pokušala objasniti i hiperaktivni sindrom. Kojom dijagnostičkom metodom? U slučajevima kada je, na primjer, u testiranjima koristila ekstrakt jaja, kod djece je dolazilo do nagle promjene ponašanja, gubitka koncentracije, koordinacije, koja se, posebno kod školske djece, izražavala kroz poremećaj rukopisa.

Ista skupina djece nije imala nikakvih poteškoća u okolnostima kada nisu određeno vrijeme bili u kontaktu s namirnicama koje dovode do pojave sindroma hiperaktivnosti kod djece.

Zaključak je bio kako su djeca veselija, zadovoljnija, koncentriranija i staloženija ukoliko im je prehrana prilagođena rezultatima dobivenim laboratorijskim pretragama netolerancije hrane.

Prehrambene su namirnice, pak, koje najčešće uzrokuju promjene ponašanja što ih prepoznajemo kao sindrom hiperaktivnog djeteta, tvrdi Rapp, žitarice, mlijeko i mliječni proizvodi, soja, jaja…

Napominjem da se znanstveni medicinski krugovi nisu usuglasili vezano za ovu metodu provokacije, ali je evidentno da jedan od uzroka hiperaktivnosti moramo tražiti i u spektru namirnica koje dijete konzumira.