PSIHOTERAPIJA I LIJEČENJE ANOREKSIJE I BULIMIJE

Liječenje anoreksije zahtijeva specifičan program koji uključuje tri glavne faze:
-vraćanje tjelesne težine izgubljene zbog strogih dijeta i čišćenja;
-liječenje fizioloških poremećaja poput iskrivljavanja slike o svojem tijelu, slaba samoprocjena, međuljudski sukobi; i postizanje dugoročne remisije i rehabilitacije, ili potpuno izlječenje. Pravovremena dijagnoza i liječenje povećavaju stopu uspješnosti liječenja.
Uporaba psihotropnih lijekova u ljudi oboljelih od anoreksije može se uzeti u obzir samo nakon uspješnog oporavka tjelesne težine. Pokazalo se da neki selektivni inhibitori ponovnog uzimanja serotonina (SSRI) pomažu u održavanju tjelesne težine i ublažavanju simptoma raspoloženja i anksioznosti, povezanih s anoreksijom. Akutno rješavanje teškog gubitka tjelesne težine obično se obavlja na kliničkim odjelima, gdje su planovi prehrane prilagođeni osobnim medicinskim i prehrambenim potrebama neke osobe. U nekim slučajevima, preporučuje se intravenozna prehrana. Nakon oporavka od neuhranjenosti i ponovnog dobivanja na težini, psihoterapija, psihološko savjetovanje (često kognitivno-behavioralna ili interpersonalna) može pomoći oboljelima od anoreksije da svladaju slabo mišljenje o sebi i da porade na krivom načinu razmišljanja i načinu ponašanja. Ponekad se i obitelji uključuju u proces liječenja.

Primarni cilj liječenje bulimije je smanjenje ili eliminacija prejedanja i čišćenja. U tu svrhu često se primjenjuje rehabilitacija prehrane, psihosocijalna intervencija, te strategije upravljanja lijekovima. Uspostava sustava redovite prehrane bez prejedanja, poboljšanje stavova vezano uz poremećaj prehrane, poticanje zdrave, ali ne prekomjerne tjelesne aktivnosti i rješavanje paralelnih stanja poput poremećaja raspoloženja ili anksioznosti, spadaju u najspecifičnije ciljeve ovih strategija. Individualna psihoterapija, individualno psihološko savjetovanje, (pogotovo kognitivno-bihevioralna ili interpersonalna), skupna psihoterapija koja koristi kognitivno-bihevioralni pristup, te obiteljska ili bračna psihoterapija u izvješćima se navode kao učinkovite. Psihotropni lijekovi, prvenstveno antidepresivi poput inhibitora selektivnog ponovnog uzimanja serotonina (SSRI), pokazali su se od pomoći ljudima oboljelim od bulimije, pogotovo onima s izrazitim simptomima depresije ili anksioznosti, ili onima koji nisu adekvatno odgovorili na samo psihosocijalno liječenje. Ti lijekovi mogu pomoći u sprječavanju ponavljanja bolesti. Ciljevi i strategije liječenja bolesti prejedanja su slični onima bulimije, te se trenutno ponovno procjenjuje učinkovitost različitih intervencija. Ljudi s poremećajem prehrane često ne prepoznaju ni ne priznaju da su bolesni. Posljedično, mogu se snažno opirati početku i nastavku liječenja. Članovi obitelji ili druge povjerljive osobe mogu biti od pomoći u praćenju da osoba koja pati od poremećaja prehrane primi potrebnu skrb i rehabilitaciju. Kod nekih ljudi liječenje će biti dugotrajno.

Znanstvenici kontinuirano istražuju učinkovitost psihosocijalnih zahvata, lijekova, te kombinaciju tih liječenja u cilju poboljšanja rezultata u ljudi koji pate od poremećaja prehrane. Istraživanje isprekidanog ciklusa prejedanja pokazalo je da će strukturiranja matrica prehrane pomoći da osobe osjećaju manje gladi, prikraćenosti i ublažuju negativne osjećaje o hrani i jedenju. Ublažavaju se dva čimbenika koji povećavaju vjerojatnost prejedanja-glad i negativni osjećaji, što umanjuje učestalost prejedanja. Nekoliko studija obitelji i blizanaca upućuje na visoko nasljeđivanje anoreksije i bulimije, a istraživači traže gene koji uzrokuju sklonost za razvoj ovih poremećaja. Znanstvenici vjeruju da višestruki geni mogu imati međudjelovanje s čimbenicima u okolišu i drugim čimbenicima, te tako povećati rizik od razvoja ovih bolesti. Prepoznavanje gena podložnosti omogućit će razvoj naprednijeg liječenja poremećaja prehrane.
Druge studije istražuju neurobiologiju emocionalnog i socijalnog ponašanja koja je relevantna za poremećaj prehrane, te neuroznanost prehrambenog ponašanja. Znanstvenici su utvrdili da apetit i utrošak energije reguliraju vrlo složene mreže živčanih stanica i molekularnih prijenosnika poruka neuropeptida. Ta i buduća otkrića omogućit će potencijalne ciljeve za razvoj novih farmakoloških liječenja poremećaja prehrane. Vjerojatno će se dublji uvid steći iz proučavanja uloge gonadalnih steroida. Njihova relevantnost za poremećaje prehrane razvidna je iz učinka spola na stupanj potencijalnog razvoja tih poremećaja, njihovog pojavljivanja u pubertetu ili kratko nakon puberteta, te povećanu opasnost pojave poremećaja prehrane u djevojčica koje rano dobivaju menstruaciju.