Ovisnost
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije ovisnost je duševno, a ponekad i tjelesno stanje koje nastaje međudjelovanjem živog organizma i sredstva ovisnosti. Obilježavaju ga ponašanje i drugi duševni procesi koji uvijek uključuju prisilu za povremenim ili redovitim uzimanjem sredstva ovisnosti u namjeri da se doživi njegov učinak na duševne procese ili da se izbjegne nelagoda zbog odsutnosti takvog sredstva.
Ovisnost može biti psihička, fizička ili kombinacija ova dva vida.
Ovisnost o opijatima se definira kao snažan psihički nagon za uzimanjem opijata. Tolerancija se razvija tako da se doza mora sve više povećavati kako bi se postigao željeni početni učinak, a fizička ovisnost se sve više pojačava kako se doza povisuje i što dulje traje uzimanje. Tolerancija i fizička ovisnost razvijaju se vrlo brzo, a u slučaju ustezanja od uzimanja javlja se apstinencijski sindrom.
Fizička ovisnost
Fizička ovisnost je stanje prilagodbe koje se očituje fizičkim poremećajima (sindrom ustezanja ili apstinencijski sindrom) pri prekidu uzimanja sredstva ovisnosti. Fizička ovisnost je stanje organizma koje nastaje uslijed uzimanja tvari koje uzrokuju ovisnost, kad više za održavanje homeostaze organizmu više nije dovoljno unošenje hrane i redovna fizička aktivnost i san (tj. osnovne ljudske potrebe), nego postoji fizička potreba organizma za određenim stimulansom na koji se organizam privikao.
Takvo stanje se očituje raznolikim simptomima, ovisno o tvari o kojoj je čovjek ovisan. Organizam fizički ovisnog čovjeka može postići homeostazu samo ako je stimulativna tvar prisutna u organizmu.
Oboljeli svoju žudnju za supstancom koja uzrokuje fizičku ovisnost opisuju kao nešto nagonski, nešto poput libida u adolescenta ili poput gladi osobe podvrgnute mučenju glađu.
Fizička ovisnost također se očituje različitim simptomima: proširene zjenice, znojenje, bol u mišićima, curenje nosa i zijevanje,proljev. Nakon 5 do 7 dana apstinencije fizička ovisnost nestaje ali se javlja ona psihička, koja je zapravo i najveći problem u liječenju ovisnika.
Psihička ovisnost
Psihička ovisnost je stanje pri kojem sredstvo ovisnosti uzrokuje osjećaj zadovoljenja i duševni nagon koji zahtijeva povremeno ili redovito uzimanje sredstva ovisnosti radi stvaranja ugode ili radi izbjegavanja neugode. Psihička ovisnost je bliska fizičkoj po manifestacijama (nešto čovjeku nedostaje), no uzrok nije (ili ne mora biti) tvarni, dakle ne mora se raditi o opojnim tvarima. Čovjek može biti ovisan o televiziji, Internetu, poslu, nekom drugom čovjeku, o bilo čemu. Uskraćivanje stimulansa dovodi do kriza sličnih kao i kod fizičke ovisnosti. Čest je slučaj osoba koje su ovisne fizički da postanu ovisne i psihički i obratno.
Liječenje
Liječenje je dugotrajan proces i nikada nema garancije za izlječenje. Liječenje se dijeli na ambulantno (ovisnik svakodnevno dobiva supstitut na ruke i pije ga pred liječnikom opće prakse) i u zajednici (komuna) zatvorenog tipa bez lijekova i uz rad. Tu ovisnik ostaje koliko god je potrebno da se stabilizira i da se oporavi. Jedan veliki problem vezan uz terapijske zajednice jest taj da je ovisnik ondje pod staklenim zvonom: nema doticaja s vanjskim svijetom, okolinom, drogom, a kada izađe vraća se u svijet kakav je poznavao ranije i samo je pitanje dana kada će se vratiti starom načinu života jer to je jedino što poznaje.
Prevencija ovisnosti
Čovjek može biti ovisan gotovo o bilo čemu – televiziji, čokoladi, igrama na sreću, Internetu, kupovini... No kada se govori o ovisnostima, ipak se najeešće misli na ovisnosti o psihoaktivnim sredstvima – na duhan, alkohol te psihoaktivne droge. Kako je eksperimentiranje kao dio neizbježnih izazova u tijeku odrastanja karakteristika najburnijeg razdoblja ljudskog života – adolescencije, ovdje ćete moći pročitati koliko su ta ponašanja prisutna u našoj populaciji, koliko u svijetu, čime su uvjetovana i što stručnjaci preporučaju za obitelji, za škole, za prijatelje, za mlade.
Treba znati:
TOLERANCIJA
Tolerancija na lijekove ili sredstva ovisnosti znači da je tijekom njihove duže primjene potrebna sve veća doza za isti učinak.Uzimanjem jednakih doza droge nakon određenog vremena stvara se tolerancija, odnosno više se ne postiže odgovarajuči učinak. Zato je potrebno uzimati sve veće količine droge kako bi se postigao isti učinak ili bi se otklonili simptomi apstinencijskog sindroma.
Međuovisnost znači da se ovisnost (a i tolerancija) ne razvijaju samo za jedno pojedinačno sredstvo, već za čitavu skupinu sredstava.
DROGE
Definicija droge prema Svjetkoj zdravstvenoj organizaciji- Droga je svaka tvar koja ,unešena u organizam, može modificirati jednu ili više funkcija.Prema Međunarodnoj konvenciji opojne droge se definiraju kao tvari koje:
-imaju psihoaktivni učinak i čije djelovanje može smanjiti osjet boli, utjecati na stanje budnosti i izazvati halucinacije ili smetnje u motoričkim funkcijama, mišljenju, ponašanju, zapažanju ili raspoloženju.
-pri kontinuiranoj upotrebi potiču razvoj ovisnosti
-dugoročno uzrokuju i druge zdravstvene te socijalne probleme
Droge su psihoaktivne tvari ili smjese tvari,koje djeluju na centralni živčani sustav i izazivaju promjene u doživljavanju i ponašanju.
Duhan
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, pušenje je bolest. Kod pušača su višestruko povećani rizici od razvitka niza teških bolesti: karcinoma dušnika, grkljana, usne šupljine, jednjaka, mokraćnog mjehura, gušterače, učestalija su kardiovaskularna oboljenja – infarkt miokarda, cerebrovaskularni inzult, smanjena je plodnost itd. Pušenje je jedan od najčešćih uzroka smrti koji se može otkloniti.
Duhanski dim sadrži vrlo veliki broj različitih tvari od kojih najvažniji farmakološki učinak ima nikotin. To je jedna od najotrovnijih tvari ( smrtonosna doza za odrasle je oko 60 mg). Iz jedne se cigarete apsorbira 1-2 mg nikotina. Duhan je jedna od najbizarnijih droga: Prvi su kontakti s njom u pravilu neugodni, kad se stvori navika ugodni se učinci jedva osjete, no nedostatak cigareta pušači teško podnose.
Uživanjem duhana pušenjem razvija se psihička ovisnost najčešće jakog i vrlo jakog intenziteta. Javlja se i fizička ovisnost. Simptomi apstinencije se sastoje od razdražljivosti , agresivnosti, depresije, poteškoća koncentracije, povećanog teka itd. Smetnje obično traju nekoliko dana. Na neke učinke nikotina razvija se tolerancija. Pušenje umanjuje učinke nekih lijekova što je posljedica povećane aktivnosti jetrenih enzima koji razgrađuju te lijekove.
Alkohol i sedativi
Alkohol i anksiolitično-sedativni lijekovi uzrokuju alkoholno-sedativni tip ovisnosti. Alkoholizam je, uz pušenje, najproširenija ovisnost. Znakovi otrovanja i sindrom ustezanja su kod alkohola i sedativa slični. Učinci se alkohola i sedativa ,u pravilu, zbrajaju.
Razvija se psihička ovisnost različitog intenziteta te fizička ovisnost (pri uzimanju količina alkohola ili doza sedativa koje su veće od socijalno prihvaćenih ili terapijskih).
Apstinencijski sindrom kod ovisnosti o sedativima očituje se strahom, tjeskobom, trzajima mišića, drhtanjem ruku, nesanicom…Pri jačoj ovisnosti – vrtoglavica, povraćanje, labilnost tlaka te grčenja i delirij.
Apstinencijski sindrom u alkoholičara izgleda slično – tremor, znojenje, ubrzan rad srca, pojačani refleksi, labilnost krvnog tlaka, a pri težoj ovisnosti poslije se javljaju grčenja i delirij tremens (zbrkanost, halucinacije).
Razvija se i tolerancija koja je neredovita i nepotpuna, tj. razvija se samo na neke učinke tih sredstava ovisnosti.
Kronični alkoholizam je vrlo teška bolest praćena serijom psihijatrijskih i neuroloških poremećaja koji su još jače izraženi zbog nedostatne prehrane takvih bolesnika. Alkoholizam je izravno povezan s alkoholnim hepatitisom i cirozom jetre. Alkohol djeluje i teratogeno – uzrokuje «fetalni alkoholni sindrom» praćen poremećajima u nervnom sustavu.
Nakon suzbijanja sindroma ustezanja alkoholičari mogu uzimati lijek disulfiram koji blokira enzim nužan za razgradnju alkohola te se, ako se tijekom uzimanja lijeka konzumira alkohol, javlja mučnina, povraćanje, niski tlak. Za ovakvu terapiju potreban je pristanak bolesnika i ne smije se dugo provoditi jer disulfiram oštećuje jetru. U novije se vrijeme koristi i nalokson (opioidni antagonist) koji umanjuje ugodne učinke alkohola.
Vidi: Zajednica klubova liječenih alkohilčara HNŽ
Kanabis
Kanabis označuje pripravke indijske konoplje (Cannabis sativa). Kao sredstva ovisnosti najčešće uživaju pušenjem. Marihuana je mješavina sasušenih dijelova biljke (lišće i cvjetovi). Hašiš je smola koja se dobiva od nje. Biološki aktivni spojevi kanabisa su kanabinoidi. Za psihoaktivni učinak je najznačajniji THC – delta-9-tetrahidrokanabinol koji se u organizmu brzo razgrađuje u aktivni metabolit. Marihuana sadrži oko 1-1,5% THC, a hašiš oko 10%.
Uživanje kanabisa uzrokuje euforiju, nekontrolirani smijeh, stanje slično snu, a u velikim dozama mogu nastupiti halucinacije. Karakterističan je poremećen osjećaj za vrijeme koje kao da prolazi mnogo sporije. Nastaje i poremećaj osjećaja ravnoteže. Sve navedeno bitno smanjuje mogućnost upravljanja motornim vozilima i strojevima. Često se kanabis i alkohol konzumiraju istodobno i učinci se zbrajaju. Karakteristični znakovi intoksikacije su crvenilo očnih spojnica i promjene kardiovaskularnih funkcija (ubrzano bilo). Uživanje većih količina kanabisa povezano je s respiratornim bolestima, sniženjem testosterona u serumu, smanjenom spermatogenezom, a kod žena dolazi do anovulatornih ciklusa.
Tolerancija i fizička ovisnost praćena apstinencijskim sindromom javljaju se pri uporabi vrlo velikih količina kanabisa (nemir, nesanica, gubitak teka, tremor i porast temperature).
Što se tiče kliničke upotrebe THC, koristi se kao antemetik pod nazivom dronabilon u dozama koje uzrokuju male psihičke učinke. THC snižava povišeni intraokularni tlak, ali se klinički za to ne rabi.
Amfetamini
Sposobnost amfetamina i drugih psihostimulansa (metamfetamin,metilfenidat…) da poboljšavaju raspoloženje sve do euforije osnova je koja dovodi do stvaranja ovisnosti u toj skupini tvari.
Uporaba takvih lijekova kao sredstva za mršavljenje također može uvjetovati ovisnost. Uzimanje amfetamina radi poboljšanja koncentracije može imati neželjene posljedice jer psihostimulativni učinak može nestati naglo, u nepoželjnom trenutku npr. tijekom vožnje automobilom te vozač može naglo zaspati.
Psihostimulansi mogu potencirati antisocijalno, agresivno ponašanje. Pri uporabi velikih količina mogu uzrokovati psihotične reakcije koje je teško razlikovati od shizofrenih epizoda, najčešće s paranoidnim idejama.
Što se tiče ovisnosti o amfetaminima, razvija se psihička ovisnost različitog intenziteta i javlja se blaga tjelesna ovisnost. Pri prestanku uzimanja pojavljuje se depresija, pospanost, glad, osjećaj straha…Ti simptomi obično nisu tako jaki. Razvija se tolerancija na euforični učinak, ali ne i na druge učinke kao što su nervoza, nesanica te mogući psihotoksični učinci. No, za psihostimulanse i kokain karakteristična je pojava upravo suprotnog fenomena «reverzne tolerancije» ili senzitacije – ponovljene doze imaju jači učinak nego kada je psihostimulans uzet prvi put.
Kokain
Kokain je alkaloid iz biljke koka (Eritroxilon coca) koja samoniklo raste u Južnoj Americi. To je bio prvi otkriveni lokalni anestetik koji posjeduje simpatomimetski i jak psihofarmakološki učinak. Farmakološki je djelovanje kokaina slično djelovanju psihostimulansa. Razlika je na molekularnoj razini i psihotoksični učinak kokaina je u pravilu izraženiji dok je razvoj tolerancije manje izražen.
Kokain se uzima na različite načine: tradicionalno žvakanjem lišća koke u južnoameričkih Indijanaca, a danas ušmrkavanjem čiste tvari, koja se dobro apsorbira s nosne sluznice, uzimanjem per os, pušenjem, intravenski. Način primjene ovisi o pripremi ovog sredstva ovisnosti. Kokain u obliku hidroklorida je dobro topljiv u vodi i prikladan za intravensku i intranazalnu primjenu. Pri visokim temperaturama ta se sol razgrađuje. Čista kokainska baza («crack») ima niže talište i veću liposolubilnost te brže uzrokuje poželjne učinke.
Nakon uzimanja per os do nastanka učinka treba 30-60 minuta. Nakon ušmrkavanja, pušenja ili intravenske primjene učinak nastupa odmah. Psihostimulativni učinak kokaina traje kratko 20-30 minuta, a pri uživanju čiste baze još kraće.
Kokain vrlo jako stimulira središnji živčani sustav – nastupa euforija, osjećaj samopouzdanja…Povećanjem doze može doći do tremora, konvulzija ili do toksičnih psihoza. Budući da jako stimulira simpatički dio vegetativnog živčanog sustava može uzrokovati hipertenziju, tahikardiju, aritmije pa i iznenadnu smrt. Uporaba kokaina osobito u «crack» obliku povezana je i s visokom učestalošću cerebrovaskularnih poremećaja uključujući i cerebrovaskularni inzult.
U većine osoba postoji određeni stupanj akutne tolerancije na ponavljanu uporabu kokaina ali se stvarna tolerancija nakon dugotrajne uporabe ne razvija.
Razvija se vrlo snažna psihička ovisnost, a uzimanjem «crack» kokaina pojavljuju se i elementi fizičke ovisnosti.
Sindrom ustezanja obilježavaju vrlo jaka želja za kokainom, razdražljivost, anksioznost, depresija pa i suicidne ideje, tremor, poremećaji spavanja…
U novije se vrijeme, uz opće mjere , u liječenju kokainske ovisnosti pokušavaju primijeniti i triciklični antidepresivi jer se smatra da smanjuju euforični učinak kokaina i potrebu za njegovim stalnim uzimanjem.
Halucinogeni
Halucinogene tvari uzrokuju halucinacije – psihičke poremećaje koje obilježavaju obmane osjetila pa nastaju prolazna stanja, slična donekle shizofrenim epizodama. Pod utjecajem halucinogena doživljaji mogu biti zanimljivi i ugodni, no i neugodni, praćeni dugotrajnim (24 sata) strahom i panikom. Psihotično stanje u kojem je onemogućeno rasuđivanje može dovesti do nasilja i samoubojstva.
Brzo se razvija tolerancija koja je za neke tvari ukriženog tipa.
Duševna ovisnost može biti različitog intenziteta, a fizička ovisnost se ne razvija. Apstinencijski sindrom nije uočen. Više mjeseci, pa i godina nakon uzimanja halucinogena u pojedinaca se mogu javljati prolazni poremećaji percepcije slični psihotoksičnom učinku halucinogena («flashbacks»).
«Ectasy» ili MDMA je danas vjerojatno najčešće rabljeni halucinogen koji djeluje i psihostimulativno. Smatra se da uzrokuje trajna oštećenja serotoninergičnih neurona u mozgu. Kod nekih osoba čak i jednokratna uporaba uobičajenih doza MDMA može uzrokovati teška pa i smrtonosna trovanja. Pri tome, uz psihičke poremećaje, najčešće dolazi do jake hipertermije, oštećenja mišića, jetre i bubrega.
Dietilamid lizergične kiseline (LSD) derivat je lizergične kiseline koja se dobiva iz nametnika na raži i drugim drugim žitaricama: ražene glavnice (Claviceps purpurea). Uz LSD, halucinogeno djelovanje, iako slabije, imaju još neki njemu slični spojevi koji su prisutni i u nekim drugim biljkama.
Opijati i opioidi
Opijatni tip ovisnosti razvija se na sve prirodne i sintetske agoniste mi-opijatnih receptora: morfin, kodein, metadon, meperidin. Najčešće se rabi heroin koji brzo prolazi krvno-moždanu barijeru i određenim kemijskim reakcijama prelazi u morfin. Primjenjuje se intravenski i ovisnici o heroinu imaju visoku stopu smrtnosti ( u razvijenim zemljama 2-6% godišnje) uslijed predoziranja, kemijskih onečišćenja, infekcija…Zbog toga te zbog težine tjelesne ovisnosti i posljedičnog sindroma ustezanja to je najteži oblik ovisnosti.
Razvija se jaka duševna ovisnost s nesvladivom željom da se nastavi uzimanje sredstva ovisnosti.
Tjelesna ovisnost se brzo razvija i intenzitet joj postupno raste slijedeći porast količine sredstva koje se uzima što zahtijeva produžetak uzimanja istog ili sličnog sredstva da bi se spriječio sindrom ustezanja. Ovisnost o opioidnim agonistima ukrižena je pa se sindrom ustezanja s jednim sredstvom može spriječiti uporabom drugog sredstva. Ovisno o vrsti sredstva prvi znakovi ustezanja nastupaju već 6 (morfin, heroin) do 24 (metadon) sata nakon posljednjeg uzimanja. Dolazi do suzenja, intenzivnog znojenja, curenja iz nosa, napornog sna bez odmora, midrijaze, javlja se povraćanje, vrtoglavica, proljev grčevi u trbuhu, porast tlaka, naježenosti kože, bolova u mišićima i kostima, grčenja mišića… Takvi poremećaji, ako ovisnik ne dođe do opioida, traju 7-10 dana, a mogu završiti smrću ili samoubojstvom. U liječenju se od lijekova primjenjuje metadon pa se zatim doza metadona postupno smanjuje tj. sa ovisnosti o heroinu prelazi se na ovisnost o metadonu. Sindrom ustezanja je nešto blaži i duži kod ovisnosti o metadonu. Ponekad se, uz pristanak bolesnika, nakon fizičkog odvikavanja primjenjuju opioidni antagonisti (nalokson) tako da eventualni ponovljeni kontakt s opioidima ne uzrokuje učinke.
Na opioide se razvija tolerancija pa postoji potreba za povećanjem doze. Tolerancija je ukriženog tipa i nije potpuna te korisnici pate od nuspojava opioida : konstipacija, suženje zjenica…
Isparavajuća otapala
Radi se o ovisnosti o vrlo različitim hlapljivim tvarima – inhalacijskim anesteticima i različitim organskim otapalima. Najčešće se udišu pare organskih otapala koja služe kao podloga različitim ljepilima (toluen, aceton, ugljični tetraklorid, benzen, benzen, benzin…). Uživaoci tih sredstava su u pravilu djeca i mlade osobe, a sredstva se, osim «mirisanjem» ljepila, uživaju i uporabom plastičnih vrećica da bi se postigla veća koncentracija otapala u udisanom zraku. To je danas dosta česta pojava i zabilježeno je na stotine smrtnih slučajeva zbog udisanja otapala. U literaturi se takav fatalni ishod naziva «iznenadna smrt zbog mirisanja» (sudden sniffing death). Smatra se da je uzrok smrti iznenadan poremećaj u radu srca, a ponekad i ugušenje zbog uporabe plastičnih vrećica. Organska otapala najčešće uzrokuju opijenost sličnu alkoholnoj, ali to izrazito ovisi i o pojedinom sredstvu. Npr. toluol i benzin mogu uzrokovati halucinacije i potpun gubitak samokontrole, a u većim količinama grčeve, komu i smrt. Benzin, benzen i ugljični tetraklorid mogu uzrokovati ozbiljna oštećenja jetre, bubrega i hematopoetskog sustava.
( nepoznat/i autor/i - djelomično prerađeni tekst/ovi iz naše arhive interesantnih tekstova sa web_a )
OnLine psihološko savjetovalište, Magistar psiholoških znanosti Sandra Jovanović Miljko Specijalist traumatske psihologije, ponedeljak-subota od 18 do 19 sati www.Psycholog.Bayern email:
