Početna

Pro Mente

Liječenje

Problemi i poremećaji

Za pročitati

+387-63-313-140 email: [email protected] Skype ID: san_84

Search Our Site

Registracija

Pro Mente

tel.: +387-63-313-140
email: [email protected]
mr.sc. Sandra Jovanović, dipl.psiholog spec.traumatske psihologije Pročitajte više

Što radimo

Tko smo i što radimo
Psihološko savjetovalište pruža sasvim novi i jedinstveni način rada. Kroz učinkovito i dinamično psihološko savjetovanje, psihoterapiju, orijentirano ka cilju, prilagođeno potrebama svakog klijenta, poštujući etičke norme, psihoterapeut pruža psihološku pomoć i potporu u suočavanju sa svim životnim zahtjevima i problemima te njihovom kvalitetnom rješavanju. Pročitajte više
Psihološko savjetovalište Pro Mente putem SKYPE-a / ONLINE

Važna napomena

Obvezno pročitati
Svi opisi, dokumenti (bolesti, lijekova, i sl.) namijenjeni su isključivo informiranju i zdravstvenom prosvjećivanju opće populacije te nipošto ne zamjenjuju liječničku dijagnozu, originalnu dokumentaciju i sl.. Za sve dodatne informacije vezane uz Vaše zdravlje obratite se svojem liječniku. Pročitajte više

U IZRADI

WEB STRANICA
U IZRADI
web stranica www.PSIHO.biz
u izradi
web stranica www.ProMente.biz
u izradi

Pro Mente

mr.sc. Sandra Jovanović, dipl.psiholog spec.traumatske psihologije
tel.: +387-63-313-140
Skype ID: san_84
email: [email protected]

Zakazivanje termina

Ako želite zakazati termin za posjetu psihološkom savjetovalištu Pro Mente ili želite OnLine - SKYPE psihološko savjetovanje, potrebno je da nas kontaktirate i obrazložite Vaš problem ili poremećaj.
Zatraži termin / SKYPE termin

Pro Mente

Psihološko savjetovalište 
Psihološko savjetovalište pruža individualno, grupno i bračno savjetovanje. 
  • Specijalizirani tretmani uključuju:
  • depresija i anksioznost
  • panični napadaji, fobije i strahovi
  • svladavanje stresa i nesanice
  • rješavanje konflikata
  • ovisnosti i odvikavanje 
  • pomoć kod mršavljenja
  • seksualni i bračni problemi
  • gubitak partnera i žalovanje
  • napredovanje u poslu i karijeri

Sumnjate na problem ili poremećaj, trebate psihološkim savjetovanje?

Ako sumnjate da imate problem ili poremećaj, mislite kako bi Vam psihološko savjetovanje moglo pomoći. Ali, se bojite osude sredine, ne želite da drugi znaju za Vaše probleme, ili ste daleko, a želite pomoć i razgovor na svom jeziku, kontaktirajte nas. Pružamo psihološko savjetovanje i tretmane online preko Skypa Zatražite termin za Skype psihološko savjetovanje

There are no articles in this category. If subcategories display on this page, they may have articles.

Subcategories

Sedativi / hipnotici


Sedativi i/ili hipnotici su lijekovi koji izazivaju san, a u većim dozama narkozu i komu. U malim dozama djeluju sedativno, dakle deprimiraju središnji živčani sustav s posljedničnim smirenjem i pospanošću.
U tu skupinu spadaju barbituratna i nebarbituratna sredstva.
Sedativ je lijek (ili doza nekog lijeka drugog temeljnog učinka, npr. hipnotika) koji smiruje i ublažava tjeskobu. Često izazivaju somnolenciju a moguća je i pojava ovisnosti.

Hipnotici su lijekovi koji se koriste za uvod u san tj. za liječenje nesanice. Naziv hipnotici - sedativi potiče od činjenice da oni u manjim dozama smiruju (sedativi), a u visokim dozama uvode u san (hipnotici). Stoga je zadržan poseban, dvojni naziv "hipnotici - sedativi".
Nekoć su se za liječenje nesanice koristili barbiturati, ali su njih istisnuli jaki benzodiazepini iz istog razloga zašto su izašli iz uporabe kao anksiolitici. Također, u uporabi su bili i neki drugi lijekovi kao što su kloralhidrat, bromizoval, metakalon i dr. ali su svi napušteni. Natragičniji slučaj velike pogreške bio je talidomid.
Naime, talidomid je početkom 60-tih godina XX-tog stoljeća masovno propisivan trudnicama za smirenje i liječenje nesanice. Ono što se nije znalo jest to da je on izrazito teratogen spoj. Pod pojmom teratogen podrazumjevamo osobinu spoja da izaziva deformacije ploda. Upotrebom talidomida rađala su se djeca deformiranih udova i to toliko učestalo da je alarmirana Svjetska Zdravstvena Organizacija (WHO). Lijek je ubrzo povučen iz upotrebe. Posljedica tog slučaja jest posvemašnje postroženje procedure izlaska novih lijekova na tržište.
Nesanica (insomnia) jest lakši duševni poremećaj. Može se javiti iz raznih razloga:
- somatske bolesti (tumor na mozgu, bol i sl.)
- emocionalni i psihijatrijski problemi (stres na poslu, bračni problemi, gubitak bliske osobe i sl.)
- jaki vanjski podražaji (preglasna muzika kod susjeda, buka koja dopire sa ulice...)

Zbog činjenice da su hipnotici uglavnom lijekovi koji lako izazivaju ovisnost i nisu niti imalo bezazleni smatra se da je farmakološko riješavanje problema nesanice krajnji ili privremeni, kratkoročni potez. Smatra se da je nesanice simptom nekog drugog, najčešće emocionalnog (socijalnog) ili psihološkog problema. Stoga je etično najprije riješiti i ukloniti uzrok javljanja nesanice. Svako nekritično i dugotrajno uzimanje hipnotika nije preporučljivo zbog velike vjerojatnosti razvoja ovisnosti i kompliciranja problema. Također, smatra se da svaka uporaba hipnotika preko 2 tjedna nije medicinski niti etički opravdana.

Hipnotici skraćuju vrijeme ulaska u san i produžuju vrijeme trajanja sna. Međutim, svi hipnotici mijenjaju fiziološki izgled sna jer skraćuju dio sna kad se mozak najviše odmara i kad se procesuiraju informacije prikupljene tijekom dana - skraćuje se tzv. REM faza sna. Stoga nije čudo što se većina osoba koje su uzele hipnotike budi neodmorena i rastrojena, kao da nisu niti spavali. Jasno je da hipnotici ne mogu biti, niti jesu ozbiljno riješenje problema nesanice, nego samo eventualno kratkoročno rješenje.

 

( Izvor: www.blog.hr )

Antipsihotici (neuroleptici)


Kemijski sastav: alifatski fenotijazini (klorpromazin), piperazinski fenotijazini, (fluphenazin), piperidinski fenotijazini (tioridazin), tioksanteni (klorprotiksen), derivati dibenzometerotepina (klozapin), butirofenoni (haloperidol), derivati difenil-butil-piperidina i benzamida (pimozid, sulpirid).
Mehanizam djelovanja: blokada DA- NA- i 5HT2A r.
Klinicko djelovanje: uklanjanje sumanutih ideja i halucinacija, sedacija
Klinicke podjele: tipicni-atipicni, nespecificni-specificni, sedativni-incizivni itd.
Indikacije: psihoticna stanja s halucinacijama i sumanutim idejama
Primjena: peroralna-parenteralna, uobicajene dnevne doze su: chlorpromazin 50-300 mg, fluphenazin 3-15 mg, tioridazin 50-600 mg, haloperidol 2-15mg, sulpirid 50-600 mg
Kontraindikacije: depresivna stanja, parkinsonizam, prva 3 mj. trudnoce, komatozna stanja.
Nuspojave: rane i kasne mišićne diskinezije, parkinsonizam, ortostatska hipotenzija

NOVI ANTIPSIHOTICI
- Risperidon (Rispolept, Risperdal, Riset)
- Olanzapin (Zyprexa)
- Quetiapin (Seroquel)
- Aripiprazol
- Iloperidon


Terminologija

Prvo otkriveni antipsihotici (sve do pojave klozapina) nazivaju se klasičnim antipsihoticima ili neurolepticima tj. tipičnim ili konvencionalnim antipsihoticima ili velikim trankvilizatorima.
Odgovor zašto su se antipsihotici donedavno nazivali neuroleptici leži u stručno-znanstvenoj zabludi da je u pacijenta nužno izazvati tzv. neuroleptički sindrom (grč. neuron = žila, živac + lepsis = uhvatiti tj. ukočiti) da bi se polučio antipsihotički efekt.
Iako se ubrzo otkrilo da neuroleptički sindrom ne predstavlja mehanizam antipsihotičnog djelovanja, već se radi o neželjenoj i jatrogeno izazvanoj nuspojavi, naziv za ovu skupinu lijekova teško se mijenjao. Kada je godine 1958. otkriven klozapin, koji u pravilu nije izazivao ekstrapiramidalne fenomene u bolesnika, a s druge strane imao je izrazitiji antipsihotički učinak, on je nazvan atipičnim neuroleptikom, jer se nije željelo odustati od dogme da bez neuroleptičkog sindroma nema efikasnosti u liječenju psihotičnih stanja. Slijedeće godine dovele su do pronalaska brojnih antipsihotika koji također nisu u velikoj mjeri izazivali ekstrapiramidalne nuspojave (sulpirid, risperidon, olanzapin, serokvel, sertindol, ziprasidon, zotepin, amisulpirid, aripiprazol, iloperidon i još mnogih drugih u fazi istraživanja), no još uvijek se za njih koristio naziv atipični antipsihotici. Tek, kada je postalo apsurdno imati više atipičnih antipsihotika nego tipičnih pribjeglo se nešto ispravnijoj terminologiji, te se tako danas umjesto kategorije atipični antipsihotici koriste termini novi antipsihotici ili još bolje antipsihotici druge generacije.

U tablici dolje navode se antipsihotici prve i druge generacije te neka njihova obilježja.
Antipsihotici

Mehanizam djelovanja antipsihotika

U vrijeme kada je otkriven klorpromazin mehanizam antipsihotičnog djelovanja bio je još sasvim nepoznat. Tek nekoliko godina poslije (1957.) otkriva se njegovo blokirajuće djelovanje na postsinaptičke dopaminske receptore. Tako je zapravo, ex iuvantibus, otkriven jedan od temeljnih poremećaja koji se dugi niz godina smatrao osnovnim za nastajanje shizofrenije tj. hiperaktivnost centralnog dopaminergičnog sustava. Ta spoznaja nazvana je dopaminskom teorijom shizofrenije. Godine 1958. otkriven je klozapin – serotoninsko-dopaminski antagonist. Pokazalo se da je serotonin posebno važan za deficitarne tj. negativne simptome shizofrenije, a na snagu je stupila serotoninsko-dopaminska teorija shizofrenije.

Indikacije antipsihotika

Antipsihotici su općenito djelotvorni u liječenju pozitivnih psihotičnih simptoma (npr. halucinacije, bizarno ponašanje, sumanutosti) neovisno o dijagnostičkoj kategoriji. Antipsihotici druge generacije djelotvorni su i u poboljšavanju negativnih psihotičnih simptoma, npr. nemotiviranost, socijalno povlačenje, afektivna zaravnjenost, akinezija. Antipsihotici se ponekad rabe i u liječenju nekih formi nepsihotičnih bihevioralnih poremećaja: organski psihosindrom, Alzheimerova demencija, mentalna retardacija, delirij, Touretov sindrom, posttraumatski stresni poremećaj, prolazni psihotični simptomi u bolesnika s poremećajem ličnosti.

Neke nuspojave antipsihotika

Antipsihotici, poglavito prve generacije, često izazivaju značajne nuspojave koje onda mogu bitno ugroziti suradljivost bolesnika, te dovesti do recidiva bolesti. Niskopotentni antipsihotici imaju najizraženije antikolinergične nuspojave (kao suha usta, opstipacija, retencija urina, zamagljen vid), te najčešće dovode do ekstrapiramidalnih nuspojava: tremor, akatizija, diskinezija, tardivna diskinezija. Primjena niskopotentnih antipsihotika i klozapina može dovesti i do sniženja konvulzivnog praga u bolesnika, kao i do pojave ortostatske hipotenzije. Agranulocitoza je pak nuspojava koja je najčešće povezana s klozapinom, a radi mogućeg fatalnog ishoda ove pacijente je obavezno redovito monitorirati tj. provoditi sigurnosni program kontrole bijele krvne slike, zbog razvoja eventualne neutropenije. Tioridazin i ziprasidon mogu dovesti do značajnog produljenja QT intervala, pa je potreban oprez, poglavito kod osoba s kardiomiopatijom.

Antipsihotici druge generacije, poglavito olanzapin i klozapin, dovode često do porasta tjelesne težine, dislipidemije, a mogu biti i povezani s novonastalim dijabetes melitusom. Savjetuje se redovito kontrololiranje lipida, glukoze i tjelesne težine u svih bolesnika na novim antipsihoticima.

Maligni neuroleptički sindrom je idiosinkratska, potencijalno životno-ugrožavajuća nuspojava antipsihotične terapije.

Seksualne disfunkcije, smetnje potencije, prijapizam, bol pri orgazmu, najčešće se javljaju uz terapiju tioridazinom, no mogu se javiti i uz druge antipsihotike, pa i one druge generacije, poglavito uz one koji povisuju nivo prolaktina: risperidon, sulpirid, amisulpirid.

Izvor: medicinar.mef.hr

Antiparkisonici

Antiepileptici

Antidepresivi


Što su antidepresivi?

Lijecenje lijekovima (psihofarmakoterapija) predstavlja temelj uspješne borbe protiv depresije. Danas nam na raspolaganju stoje brojni antidepresivni lijekovi, razlicitih mehanizama djelovanja. Jedan od cestih uzroka neuspješne terapije antidepresivima jest nedovoljna doza lijeka ili prijevremeni prekid terapije. Najcešci razlog za to su nuspojave lijekova i/ili neinformiranost depresivnih bolesnika i njihovih obitelji. Danas se drži nužnim da depresivni bolesnik uzima antidepresive najmanje godinu dana ako je rijec o prvoj depresivnoj epizodi, a 3 do 5 godina ako se radi o ponovljenoj epizodi. Cilj lijecenja nije samo otklanjanje simptoma, nego uspostava dugotrajnog dobrog stanja i prevencija novih depresivnih epizoda. Antidepresivi djeluju tako što poticu prirodnu (normalnu) razinu kemikalija u mozgu, koja se moze znatno sniziti tijekom depresije. Za ucinke njihovog djelovanja treba se pricekati barem dva tjedna, no ukoliko nema promjene ni nakon šest tjedana, ponovno otidite svom lijecniku.

1. Neselektivni inhibitori ponovne pohrane monoamina

Ovi antidepresivi neselektivno blokiraju ponovnu pohranu neurotransmitora noradrenalina, serotonina i dopamina te tako povecavaju njihovu koncentraciju na spojevima zivcanih stanica. Njihove najcesce nuspojave posljedica su utjecaja na sustav neurotransmitora acetilkolina (tzv. antikolinergicke nuspojave): suhoca usta, zamucenje vida, otezano mokrenje, zatvor, pogorsanje glaukoma, mentalna konfuzija. Takodjer mogu izazvati poremecaj rada srca pa je u bolesnika koji ih uzimaju uputno kontrolirati EKG. U klinickoj uporabi su dulje od 40 godina i njihova je djelotvornost pouzdano dokazana. U ovu skupinu ubrajaju se lijekovi kao sto su klomipramin, maprotilin, imipramin, amitriptilin*1 i drugi.

2. Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI)

Ovi antidepresivi selektivno blokiraju ponovnu pohranu serotonina, a na druge neurotransmitorske sustave djeluju slabo ili ne djeluju uopce. Ova skupina lijekova nastala je na temelju poznavanja biokemijskog mehanizma djelovanja starijih antidepresiva i ciljano je dizajnirana kako bi se dobilo djelovanje iskljucivo na serotoninski sustav. Njihova selektivnost za serotoninski sustav i slabo izrazen ili nikakav ucinak na druge prijenosnicke sustave u mozgu razlog su njihovoj dobroj podnosljivosti. U ovu skupinu lijekova ubrajaju se paroksetin*3, sertralin*4, citalopram*5, fluoksetin*2 i fluvoksamin. Radi se o djelotvornim i sigurnim antidepresivima koji se sve vise preporucuju kao antidepresivi prvog izbora.

3. Neselektivni inhibitori monoaminooksidaze (MAOI)

Antidepresivi iz ove skupine blokiraju enzim monoaminooksidazu (MAO) koji razgradjuje neurotransmitore. Posljedica je povecanje koncentracije neurotransmitora u mozgu. Prva generacija ovih lijekova moze imati opasne nuspojave. Istovremenim uzimanjem tih lijekova i hrane koja sadrzi mnogo tvari zvane tiramin (primjerice fermentirani sirevi i pivo) moze nastati iznenadni, smrtonosni porast krvnog tlaka.

4. Selektivni inhibitori monoaminooksidaze tipa A

Prvu generaciju inhibitora monoaminooksidaze danas su zamijenili reverzibilni inhibitori monoaminooksidaze tipa A, kao sto je moklobemid*6. To su sigurni lijekovi, dobre podnosljivosti, a pri uzimanju nije potrebna dijeta.

5. Ostali antidepresivi

Na našem i svjetskom tržištu lijekova postoje i brojni drugi antidepresivi, različitih mehanizama djelovanja.

- Dualni serotoninski antidepresivi: Djeluju kao antagonisti serotoninskih receptora tipa 2 i kao slabi selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina. Predstavnici su trazodon i nefazodon.
- Dualni inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina: Predstavnik je venlafaksin*8, antidepresiv s brzim nastupom ucinka i s dobrom podnosljivoscu cak i tijekom dugotrajne primjene.
- Selektivni inhibitori ponovne pohrane noradrenalina: Predstavnik je reboksetin*7.
- Pojačivači ponovne pohrane serotonina: Predstavnik je tianeptin.
- Inhibitor ponovne pohrane noradrenalina i dopamina: Predstavnik je bupropion*11.
- Noradrenergički i specifični serotonergički antidepresiv: Predstavnik je mirtazapin*9.

Registar lijekova u RH, 2006:

N06A - Antidepresivi

N06AA - Neselektivni inhibitori ponovne pohrane monoamina
- klomipramin - Anafranil
- amitriptilin*1 - Amyzol
- maprotilin - Ladiomil

N06AB - Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina
- fluoksetin*2 - Prozac, Portal, Fluval (u susjednim zemljama također: Fluoxetin, Fluxil, Flunirin, Fluxilan)
- fluvoksamin - Fevarin (u susjednim zemljama također: Avoxin)
- paroksetin*3 - Deprozel, Seroxat
- sertralin*4 - Zoloft, Luxeta, Halea, Asentra
- escitalopram - Cipralex
- citalopram*5 - Starcitin, Citalon

N06AG - Inhibitori monoaminooksidaze tipa A
- moklobemid*6 - Aurorix (u susjednim zemljama također: Auromid)

N06AX - Ostali antidepresivi
- tianeptin - Coaxil
- reboksetin*7 - Edronax
- venlafaksin*8 - Efectin, Efectin ER, Velafax
- hipericin*10 - Aktivin H, Hyperici Aktiv, Klosterfrau Sedinal
- mirtazapin*9 - Calixta, Mirzaten, Remeron


Amitriptilin*1
Amitriptilin je triciklični antidepresiv. Kemijski gledajući on je izrazito nalik na antipsihotike, stoga ima i određeno sedativno djelovanje. Osnovno snažno antidepresivno djelovanje praćeno je otklanjanjem uznemirenosti i tjeskobe.
Amitriptilin koči mehanizam membrane kojim se regulira ulazak serotonina i noradrenalina u adrenergičke i serotoninergičke neurone. U farmakološkom smislu to djelovanje može pojačati ili produžiti aktivnost neurona. Koristi se za liječenje endogene depresije i depresivnog poremećaja. Kao i svi triciklički antidepresivi amitriptilin ima dosta nuspojava. Njegova važnost (kao i važnost drugih tricikličkih antidepresiva) opala je pojavom SSRI antidepresiva.
Registrirani u RH za 2006: Amyzol (LEK)

Fluoksetin*2
Fluoksetin kemijski nije sličan tricikličkim ili tetracikličkim antidepresivnim sredstvima. On je specifičan inhibitor ponovnog ulaska serotonina (5-hidroksitriptamin, 5-HT), tj. SSRI antidepresiv. Svojedobno ga je na tržište stavila američka kompanija Eli Lilly pod komercijalnim nazivom Prozac i ubrzo je postao svojevrsni hit. Danas je fluoksetin (Prozac) sinonim za antidepresiv. Razlog tomu je činjenica da ne izaziva jake nuspojave i toksičnost mu je mnogo manja nego toksičnost tricikličkih antidepresiva. Međutim, fluoksetin nije bezazlen jer u slučaju predoziranja može izazvati epileptični napada. Također, neke njegove nuspojave (serotoninski sindrom) sliče djelovanju ecstasyja.
Registrirani u RH za 2006: Prozac (ELI LILLY), Portal (LEK), Fluval (KRKA). (U susjednim državama također: Fluxil, Flunirin, Fluxilan, Oxetin)

Paroksetin*3
Paroksetin je jaki i selektivni antidepresiv, inhibitor ponovne pohrane serotonina, a smatra se da je njegovo antidepresivno djelovanje i djelotvornost u liječenju opsesivno-kompulzivnih poremećaja i paničnih stanja povezano sa specifičnom inhibicijom ponovne pohrane 5-hidroksitriptamina (5-HT, serotonin) u moždanim neuronima. Paroksetin nije kemijski povezan s tricikličnim, tetracikličnim ili ostalim raspoloživim antidepresivima. Koristi se u liječenju simptoma svih vrsta depresije uključujući depresiju praćenu tjeskobom. Nakon početnog zadovoljavajućeg odgovora, nastavak liječenja paroksetinom djelotvoran je u prevenciji recidiva. Također, koristi se za liječenje simptoma i prevenciju recidiva opsesivno-kompulzivnog poremećaja, recidiva paničnih stanja sa ili bez agorafobije, socijalne anksioznosti/socijalne fobije, PTSP-a, te generaliziranog anksioznog poremećaja. Koristi se u dnevnoj dozi od 20 do 40 mg dnevno u obliku tableta. Paroksetin se ne smije koristiti u kombinaciji s inhibitorima monoamino oksidaze (MAO). Terapija paroksetinom može započeti 14 dana nakon prestanka uzimanja ireverzibilnih inhibitora monoamino oksidaze i najmanje jedan dan nakon prestanka uzimanja reverzibilnog inhibitora monoamino oksidaze - moklobemida. Postoji velika i dokazana mogućnost pokušaja suicida u depresivnih bolesnika i to stanje može potrajati dok se ne postigne značajni terapijski učinak. Opće je kliničko iskustvo sa svim antidepresivnim lijekovima da se rizik od suicida može povećati u ranim fazama oporavka. Novijim istraživanjima posebno je pokazano da parokserin može uzrokovati povećanje vjerojatnosti počinjena samoubojstva. Nuspojave paroksetina su obično blage i ne utječu na kvalitetu života bolesnika. Produljenim liječenjem može se smanjiti jakost i učestalost nuspojava te one obično ne uzrokuju prekid liječenja paroksetinom. Najčešće zabilježene nuspojave povezane s primjenom paroksetina u kliničkim studijama bile su: mučnina, pospanost, znojenje, tremor, astenija, suhoća usta, nesanica, seksualna disfunkcija, vrtoglavica, opstipacija, proljev i smanjeni tek.
Registrirani u RH za 2006: Seroxat (BELUPO), Deprozel (PLIVA)

Sertralin*4
Sertralin je jak i specifičan inhibitor ponovnog neuronskog preuzimanja serotonina (5-HT). U kontroliranim ispitivanjima u zdravih dragovoljaca sertralin nije uzrokovao sedaciju niti je remetio psihomotorne funkcije. Sukladno njegovu selektivnom inhibiranju preuzimanja 5-HT, sertralin ne pojačava katekolaminergičnu aktivnost. Sertralin nema afiniteta za muskarinske (kolinergične), serotonergične, dopaminergične, adrenergične, histaminergične, GABA ili benzodiazepinske receptore. Za razliku od tricikličnih antidepresiva, tijekom liječenja sertralinom nije zapažen porast tjelesne težine; u nekih bolesnika može pri uzimanju sertralina nastupiti smanjenje tjelesne težine.
Sertralin se koristi za liječenjesimptoma depresije u bolesnika s manijom u anamnezi ili bez nje. Nakon zadovoljavajućeg odgovora nastavak liječenja sertralinom učinkovito prijeći povratak početne epizode depresije ili ponavljanje depresivnih epizoda. Sertralin je također koristan za liječenje opsesivno kompulzivne bolesti (OKB), paničnog poremećaja, s agorafobijom ili bez nje. Također, može se koristiti za liječenje djece oboljele od opsesivno-kompulzivne bolesti. Uobičajna dnevna doza iznosi 50 mg.
Tijekom ispitivanja provedenih prije stavljanja lijeka na tržište hipomanija ili manija javljale su se u otprilike 0,4% bolesnika liječenih sertralinom. Sertralin valja izbjegavati u bolesnika s nestabilnom epilepsijom, dok u bolesnika s reguliranom epilepsijom zahtijeva pozorno praćenje. Kako je mogućnost pokušaja samoubojstva svojstvena depresiji i može potrajati sve dok ne nastupi znatnije povlačenje bolesti, bolesnike valja pomno nadgledati na početku liječenja
U ispitivanjima s višestrukim dozama za depresiju i OKB, sljedeće su nuspojave bile znatno učestalije uza sertralin negoli uz placebo: mučnina, proljev/rijetka stolica, anoreksija, dispepsija, tremor, omaglica, besanica, pospanost, pojačano znojenje, suha usta i seksualna disfunkcija (ponajprije odgođena ejakulacija u muškaraca).
Registrirani u RH za 2006: Zoloft (PFIZER), Halea (BELUPO), Luxeta (PLIVA), Asentra (KRKA). (U susjednim državama također: Tralin, Sonalia.)

Citalopram*5
Citalopram je antidepresiv, dostupan u obliku tableta i kao tekućina za oralnu primjenu. Djeluje u središnjem živčanom sustavu kao visoko selektivni inhibitor serotonina s minimalnim učinkom na noradrenalin i dopamin. Citalopram bi se trebao uzimati jednom dnevno, počevši terapiju s nižom dozom, prema potrebi je moguće lagano povećati dozu. Učinak ovog antidepresiva održava se kroz 32 tjedna terapije. Prema procjeni liječnika doza se može smanjivati nakon određenog perioda i to postupno, i nikada se ne ide na nagli prekid. Ako se pojave netolerantni simptomi paralelno sa smanjenjem doze ili kao odgovor na prekid terapije, uzima se u obzir ponovni povratak na prvotno propisanu dozu. Moguće nuspojave su: smanjenje spolne želje ili sposobnosti, poremećaj koncentracije, nesanica, zbunjenost, vrtoglavica, zatim neki gastrointestinalni poremećaji kao mučnina, povraćanje. Nije potvrđena mogućnost razvoja ovisnosti o ovom lijeku, ali potrebna je dobra procjena i praćenje pacijenta tijekom terapije kako se ne bi previdjeli znakovi zlouporabe. Veći je oprez potreban s pacijentima koji su patili od manije. Posebno je naglašena inkompatibilnost citaloprama s inhibitorima monoaminoksidaze, zbog opasnih, pa i fatalnih posljedica: hipertermija, rigidnost, delirij, koma. Kombinacija s NSAR povećava rizik od krvarenja. Citalopram nije odobren za uporabu u pedijatriji. Ne smije se uzimati kod bipolarne depresije. Oprez je potreban kod pacijenata s oštećenom bubrežnom i jetrenom funkcijom. Kod razumne terapije, citalopram ne utječe na sposobnost upravljanja vozilom i rada sa strojevima.
Registrirani u RH za 2006: Starcitin (PLIVA), Citalon (LEK)

Moklobemid*6
Moklobemid je antidepresiv koji djeluje neurotransmiterski sustav putem reverzibilne inhibicije monoaminooksidaze (MAO), posebice tipa A. Time je smanjen metabolizam noradrenalina, dopamina i serotonina te dolazi do povećanja njihove koncentracije i pojačanog djelovanja na raspoloženje i psihomotornu aktivnost. Moklobemid ublažava simptome kao što su iscrpljenost, nesposobnost upravljanja motornim vozilima i nesposobnost koncentracije. Moklobemid također uklanja simptome vezane uz socijalnu fobiju. Iako moklobemid nema sedativna svojstva, poboljšava kvalitetu sna kod depresivnih bolesnika u roku od nekoliko dana. Koristi se za liječenje depresije, depresivnih poremećaja i socijanih fobija.
Registrirani u RH za 2006: Aurorix (F. HOFFMAN LA ROCHE) (U susjednim državama također: Auromid)

Reboksetin*7
Reboksetin je najnoviji tip antidepresiva. On je selektivni inhibitor ponovnog unosa noradrenalina (NARI), za razliku od SSRI antidepresiva koji su selektivni inhibitori ponovnog unosa serotonina. Na tržištu se pojavio 2001. godine. Reboksetin pokazuje zanimljiva svojstva - on se može uspjesno kombinirati sa SSRI antidepresivima, a također može se bez opasnosti kombinirati i sa MAO-inhibitorima. Reboksetin se koristi za akutno liječenje depresije te za održavanje kliničkog poboljšanja u pacijenata. Učinak se postiže relativno brzo. Međutim, činjenica je da reboksetin nije doboljno iskoršten lijek, ali njegovo vrijeme tek dolazi.
Registrirani u RH za 2006: Edronax (PHARMACIA & UPJOHN)

Venlafaksin*8
Venlafaksin se koristi za tretman jačih depresivnih stanja i kada loše raspoloženje, gubitak volje, interesa vodi ka suicidalnim idejama. Indiciran je i kod sociopata, ali ne i kod blažih oblika napetosti i nervoze uzrokovane svakodnevnim stresom. Smatra se da je mehanizam djelovanja ovog lijeka povezan s njegovom sposobnošću utjecaja na neurotransmitore u mozgu. Nađeno je da su venlafaksin i njegov aktivni metabolit o-desmetilvenlafaksin inhibitori ponovnog unosa noradrenalina i serotonina te slab inhibitor ponovnog unosa dopamina Ne posjeduju inhibitornu aktivnost na monoaminoksidazu. Nemaju afinitet za muskarinske, kolinergičke, H1-histaminske i alfa-1-adrenergičke receptore. Dolazi u obliku tableta i kapsula s postupnim oslobađanjem, a obično se primjenjuje jednom dnevno, kako bi se ublažili simptomi depresije. Uočeno je i smanjenje anksioznosti.
U terapiji se treba držati propisa, u smislu u određenoj dozi, intervalima i ukupnosti trajanja primjene. Venlafaksin može izazvati neke alergijske reakcije, dovesti do promjena u ponašanju, pa i suicidalnih misli. Važno je obratiti pažnju i na reakcije poput pospanosti, zamućenog vida, zbog opasnosti u vožnji i u radu sa strojevima. Moguće su i vrtoglavice i nesvjestice. Ne koristi se kod bipolarnih poremećaja, bolesti ili ozljeda mozga, manije, bolesti srca, jetre, bubrega.
Registrirani u RH za 2006: Efectin, Efectin ER (WYETH WHITEHALL), Velafax (PLIVA)

Mirtazapin*9
Mirtazapin je noviji antidepresiv. Koristi se za ublažavanje simptoma depresije, poput osjećaja manje vrijednosti, krivice, tuge, gubitka volje i interesa za svakodnevne aktivnosti. Mehanizam djelovanja nije točno poznat. Neki rezultati pretkliničkih ispitivanja sugeriraju da mirtazapin povećava centralnu noradrenergičku i serotonergičku aktivnost. Prema tome, ponaša se kao antagonist centralnih presinaptičkih alfa-2-adrenergičkih inhibitornih receptora. Sedativni učinci se objašnjavaju svojstvom potencijalnog antagonista H1-histaminskih receptora, a kao umjereni antagonist alfa1-adrenergičkih receptora nosi mogućnost izazivanja hipotenzije. Antagonist je i muskarinskih receptora. Tijekom terapije upozorava se na pojavu promjena u ponašanju, kao anksioznost, impulzivnost, agresivnost, poremećaj spavanja. Ovo može biti povezano sa pogoršanjem simptoma depresije i suicidalnih misli, pa je važno obratiti se liječniku. Kod terapije je bitna dobra procjena doze i učestalosti primjene. Kad se primijeti poboljšanje, to ne znači ujedno i brzi prekid terapije.
Rizično je uzimati ga kod manično-depresivnih poremećaja, epilepsije, bolesti jetre, bubrega, srca. Moguće nuspojave su alergijska reakcija, nepravilan rad srca, blagi tremor, vrućica, vrtoglavica, pospanost, povećana podložnost infekcijama. Nema učinka ni sigurnosti za uporabu kod djece.
Registrirani u RH za 2006: Calixta (BELUPO), Mirzaten (KRKA), Remeron (ORGANON)

Hipericin*10
Kako su svi antidepresivi manje-više imaju relativo jake nuspojave i relativno su toksični, a djelovanje im je dvojbeno tako se danas sve više radi na tome da se lagani simptomi depresije i depresivni poremećaj tretira lijekovima biljnog porijekla.
Hipericin je glavni sastojak ekstrakta biljke gospina trava (Hypericum perforatum). Djeluje dvojako - s jedne strane lagano blokira monoaminoksidazu (poput MAO-inhibitora), a s druge strane lagano blokira ponovni unos serotonina (poput SSRI antidepresiva).
Hipericin poboljšava raspoloženje otklanjajući potištenost, osjećaj tuge, melankolije i tjeskobe, nervozu, razdražljivost, malodušnost i bezvoljnost (nezainteresiranost za događaje i osobe iz svakodnevnog života) kao i prateće pojave: nesanicu, česte krize plača, umor, pojačan ili smanjen apetit i slično. S obzirom da djeluje i sedativno dobar je izbor kod laganih depresivnih poremećaja koje karakterizira (uz depresiju) i nemir i tjeskoba.
Unatoč činjenici da je hipericin najčešće dekleriran kao "prirodni lijek" ne treba se zavaravati i smatrati ga bezazlenim. Naime, hipericin čini kožu jako osjetljivom na UV zračenje sunce stoga je povećana opasnost od jakih opeklina tijekom izlaganja suncu. Nadalje, postoje izvješća o pojavi serotoninskog sindroma u osoba koje su uzimale pripravke na bazi biljke gospina trava. Također, primjećeno je da pripravci na bazi hipericina mogu izazvati gubitak kose, a postoje brojna izvješća o opasnim interakcijama hipericina s ostalim lijekovima.
Stoga hipericin treba favorizirati u odnosu na klasične antidepresive, ali se treba striktno pridržavati ljekarničkih i lječničkih uputa.
Registrirani u RH za 2006: Aktivin H (BELUPO), Klosterfrau Sedinal (KLOSTERFRAU); Hyperici Aktiv (CEDEVITA)

Bupropion*11
Nije registriran u RH. (U susjednim državama: Zyban)

Koji ce antidepresiv lijecnik propisati?

Odabir antidepresiva se moze vrsiti na temelju podataka o povoljnom djelovanju tih lijekova u jednog od clanova obitelji ako je taj bio lijecen od depresije, odnosno na temelju podataka o prethodnom bolesnikovom reagiranju na te lijekove ako je on prethodno uopce bio lijecen. Ako takvi podaci ne postoje, lijecnik ce se rukovoditi poznavanjem nuspojava pojedinih lijekova, osobito njihovim sedativnim ili antikolinergickim osobinama, postojanjem tjelesnih bolesti u bolesnika i vlastitim iskustvom.

Zasto nekad treba uzimati vise lijekova istovremeno?

Iako je pozeljna primjena samo jednog antidepresiva, cesto su u lijecenju depresije nuzne kombinacije lijekova. U takvim situacijama treba kombinirati lijekove mehanizama djelovanja koji se medusobno nadopunjuju, tako da dolazi do pojacanog terapijskog ucinka, ali bez vise nuspojava.
Depresiju cesto prate simptomi anksioznosti, stoga se, osobito u pocetku uzimanja antidepresiva, uz antidepresive uzimaju i anksiolitici. Najzastupljeniji anksiolitici su lijekovi iz skupine benzodiazepina. Uporabu anksiolitika treba ograniciti na krace vrijeme, do mjesec dana, zbog moguceg razvoja ovisnosti. Mnogi antidepresivi uz antidepresivni imaju i anksioliticki ucinak.

U lijecenju depresivnih bolesnika sa slabim terapijskim odgovorom na antidepresive nekad primjenjujemo i druge lijekove: hormone štitnjace, litij i antipsihotike. Dodavanje malih doza trijodtironina (hormona stitnjace) poboljsava se djelotvornost antidepresiva i skracuje vrijeme terapijskog odgovora. Dodavanjem litija antidepresivima postize se zadovoljavajuci terapijski odgovor u 50-65% slucajeva.

U bolesnika sa vrlo izrazenom psihoticnom slikom bit ce potrebno u terapiju ukljuciti i antipsihotike. Prednost treba dati novim antipsihoticima od kojih su se neki i potvrdili kao stabilizatori raspolozenja.

Kakav je tijek lijecenja?

Lijecenje depresije odvija se u tri faze.
Prva, akutna faza lijecenja traje cetiri do sest tjedana. U bolesnika koji reagiraju na antidepresiv pocetno se poboljsanje moze uociti nakon 2 do 3 tjedna lijecenja, a smanjenje simptoma za 40-50% dogada se nakon 3 do 4 tjedna. Ukoliko nakon razdoblja od 4 do 6 tjedana redovitog uzimanja lijeka u odgovarajucoj terapijskoj dozi nema zadovoljavajuceg poboljsanja, treba promijeniti lijek tako da se uvede lijek druge farmakoloske skupine, odnosno drugog mehanizma djelovanja. Promjena jednog antidepresiva s drugim antidepresivom dolazi u obzir kada izabrani antidepresiv kojeg smo primijenili prema pravilima odgovarajceg terapijskog pokusaja (terapijska doza u rasponu do maksimalne u razdoblju od najmanje 4 tjedna, a optimalno od 6 do 8 tjedana) nema povoljan antidepresivni ucinak ili kada lijek izaziva teze podnosljive nuspojave. Jedan od cestih razloga terapijskog neuspjeha je subdoziranje antidepresiva (uzimanje antidepresiva u dozi nizoj od terapijski djelotvorne), dok je prijevremeni prekid terapije razlogom ucestalog javljanja novih epizoda.

Ako je postignut dobar ucinak, slijedi druga faza - terapija odrzavanja koja treba trajati godinu dana. Cilj terapije je odrzavanje sprecavanja pojave nove depresivne epizode. U fazi terapije odrzavanja lijek se uzima u istoj dozi kao i u akutnoj fazi lijecenja. U bolesnika u kojih nije nuzna profilaksa (prva depresivna epizoda, potpuno povlacenje simptoma), terapija antidepresivima se postupno ukida. U bolesnika u kojih su se depresivne epizode javljale sa velikom ucestalosti trebat ce nastaviti s profilaktickom terapijom koja traje najmanje 5 godina, a nekad i dozivotno. U slucajevima kada se nakon odredenog vremena odlucimo na prekid terapije on mora biti postupan.

Kada se lijekovi za depresiju trebaju uzimati dozivotno?

Ponekad se uzimaju dozivotno jer se radi o dugotrajnoj i upornoj bolesti koja, ako se ne lijeci, traje mjesecima i nakon kracih razdoblja poboljsanja dolazi do nove epizode bolesti. Vazno je uzimati terapiju toliko dugo koliko je odredio lijecnik, a ne prekidati lijecenje kada se bolesnik osjeca zdravo. Svaki samoinicijativni prekid terapije znaci povratak bolesti. Dugotrajnu terapiju antidepresivima treba vecina bolesnika s 2 ili vise depresivnih epizoda, svi bolesnici s 3 ili vise depresivnih epizoda, bolesnici lijeceni elektrostimulativnom terapijom i bolesnici kod kojih nije postignuto potpuno povlacenje simptoma.

Kako sprijeciti povratak bolesti?

Nakon sto nastupi remisija (povlacenje simptoma) depresije, preporuca se da bolesnici koji su tijekom akutne faze bili lijeceni antidepresivima, nastave uzimati iste lijekove u istoj dozi tijekom godinu dana, a po potrebi i dulje ako tako odredi lijecnik. U spomenutom vremenu preporuca se redovita psihijatrijska kontrola, a broj posjeta u ovoj fazi ovisi o vrsti odabranog lijecenja i klinickom stanju bolesnika. Najbolja prevencija ponovnog pojavljivanja depresije je uzimanje antidepresiva kao terapije odrzavanja, cak i neko vrijeme nakon sto su se simptomi posve povukli. Terapija se smije prekidati samo u dogovoru s lijecnikom! Ako se nakon prekida terapije simptomi depresije ponovo pojave, treba odmah zapoceti s uzimanjem antidepresiva kako bismo na vrijeme sprijecili daljnju progresiju bolesti.

Uzrokuju li antidepresivi ovisnost?

Nekad se lijekovi za depresiju uzimaju dozivotno, ali ne uzrokuju ovisnost. U slucaju prekidanja terapije koju je propisao lijecnik, doze lijekova se smanjuju postupno.

Antidepresivna sredstva nisu stimulativi kao npr. amfetamini, nego depresiju postepeno, kroz 4 do 6 tjedana, smanjuju dok se normalno raspolozenje ponovo ne uspostavi. Uobicajeni strah od ovisnosti je neutemeljen; prava ovisnost, pracena neizdrzivom potrebom, zloupotrebom, te potrebom za sve vecim kolicinama da bi se osigurao isti ucinak, nepoznata je kod uzimanja antidepresivnih sredstava, cak i ako se lijek uzima vise mjeseci ili godina



ANTIDEPRESIVI

Kemijski sastav: monociklicki, biciklicki, triciklicki, tetraciklicki.
Mehanizam djelovanja: povecanje aktivnosti neurotransmitorskih sustava (stimulacija postsinapsnih receptora, inhibicija ponovnog povrata biogenih amina u presinapsne završetke, inhibicija monoaminooksidaze).
Klinicko djelovanje: uklanjanje depresivnog raspoloženja, normalizacija vegetativnih funkcija i psihomotorike, uklanjanje depresivnih sumanutosti.
Klinicka podjela:
1) klinicka: amitriptilinski tip (sedativni), dezipraminski tip (stimulativni), imipraminski tip (umjereno stimulativni);
2) generacijaska (i, II, III);
3) mehanizam djelovanja (selektivni, neselektivni);
4) broj prstenova (mono, bi, tri, heterociklicki)

Indikacije: endogene depresije, depresivni sindromi
Primjena: peroralna-parenteralna; terapijski ukucinak nastupa poslije 2-3 tj. primjene, a nuspojave odmah; optimalnu dozu odrediti u prva 2 tjedna (postupno)
Kontraindikacije: bolesti miokarda, teške tjelesne bolesti.
Nuspojave: vegetativne (ortostatska hipotenzija i dr).

NOVI ANTIDEPRESIVI
- Fluoksetin (Prozac, Fluval, Portal)
- Fluvoxamin (Avoxin, Fevarin)
- Paroxetin (Seroxat)
- Sertralin (Zoloft)
- Melitracen

 

( Izvor: www.blog.hr )

Anksiolitici


Anksiolitici je lijekovi koji se koriste za ublažavanje laganih psihičkih poremećaja, neuroza. Osim toga često se koriste i za ublažavanje posljedica stresa, napetosti, tjeskobe i sličnih poremećaja. Današnji moderni tempo života i civilizacija koja nemilosrdno nameće stres dovela je do toga da skoro da i nema osobe koja nije imala siimptome određenog vida neuroze.

Neuroze su psihički poremećaji gdje percepcija realnosti nije poremećena (kao u slučaju psihoza). Tu spadaju

* nervoze

* histerične reakcije

* hipohondrije

* fobije

* kompulzivne neuroze

* anoreksija

Nervoze su rezultat dugotrajnog stresa, a simptomi su slaba moć koncentracije, emocionalni poremećaji, laka emocionalna iritabilnost. U današnjem stresnom svijetu je vrlo česta. Kao posljedica kronične nervoze pojavljuje se i povećano lučenje želučane kiseline te nadraženost želučane sluznice što može izazvati i vrijed na želucu (ulkus, čir). Također, nervoza često može uzrokovati i nesanicu.

Histerične reakcije - nagle emocionalne reakcije na konfliktne situacije. Karakteristično za taj oblik neuroze je i žaljenje na tjelesne tegobe bez pravog fiziološkog razloga.

Hipohondrija je patološki strah od bolesti. Pacijent je uvjeren da osjeti određene tjelesne tegobe a da za to nema uporišta. Također, takve osobe često idu na lječničke preglede vidno zabrinuti da bi mogli imati nekakvu bolest o kojoj su netom čuli.

Fobije podrazujevao iracionalni, patološki strah od različitih pojava. Tako imamo strah od letenja, visine, zatvorenog prostora, različitih životinja, otvorenog prostora, rulje, itd.

Kompulzivne neuroze. Pacijent ponavlja besmislene radnje. Primjer za to jest kompulzivno pranje ruku - osoba toliko često pere ruke da dolazi do totalnog izravnjanja površine ruku. Neki pacijenti koji pate od takve neuroze imaju običaj da stalno broje predmete. Drugi pak imaju nevjerojatni poriv za redom: opsjednuti su urednošću i neprestano moraju sve držati urednim. Pacijent je svjestan da su sve te radnje besmislene ali ne može se oduprijeti želji da ih i dalje provodi. Ako je takva osoba spriječena da radi takve radnje tada počinje osjećati nepodnošljiv strah.

Anoreksija. U pitanju je psihički poremećaj prehrane. Izuzetno je čest u mladih žena i djevojaka. Pojavljuje se tijekom puberteta i karakteristično je to što osoba odbija jesti zbog silnog straha od debljanja. Takva osoba je uvjerena da je pretila bez obizira što je njezin indeks tjelesne težine daleko u području pothranjenosti. Takve osobe postaju iznimno mršave, do te mjere da to počinje ugrožavati pravilan rad organizma. Kao srodan poremećaj javlja se i bulimija.

Također, anksiolitici se koriste za ublažavanje simptoma stanja zvanog derilium tremens. U pitanju je sindrom ustezanja kod odvikavanja od alkohola.

Za sve ove poremećaje koristimo anksiolitike čiji su efekti slijedeći:
- sedacija (smirenje)
- eliminacija strahova, napetosti i tjeskobe

Uz to anksiolitici se ponašaju i kao:
- antikonvulzivi
- centralni miorelaksansi
- centralni antihipertenzivi

U skupinu anksiolitika danas spadaju:

* benzodiazepini (diazepam, oksazepam, medazepam, bromazepam, alprazolam, lorazepam)

* karbamati (meprobamat)

* azaspirodekandioni (buspiron)


Nekoć su kao anksiolitici često korišteni barbiturati. Međutim, zbog vrlo čestih slučajeva predoziranja "pilulama za smirenje" koji su u konačnici rezultirali smrtnim ishodima barbiturati su izašli iz uporabe kao anksiolitici i danas se koriste samo kao antiepileptici.

Najviše se koriste, dakako, benzodiazepini (stoga ćemo njihov mehanizam djelovanja obraditi zajednički). Benzodiazepini se vežu za benzodiazepinske receptore i potenciraju aktivnost GABA povećavaju učestalost otvaranja kloridnih kanala. Time uzrokuju hiperpolarizaciju neurona i njihovo teže izbijanje. Time oni uzrokuju smanjenje živčane aktivnosti na specifičnim mjestima mozga i posljedično sve nabrojane efekte.

Važno je za napomenuti da su benzodiazepini za razliku od barbiturata iznimno sigurni lijekovi. Naime, predoziranje benzodiazepinima neće imati pa posljedicu smrtni ishod kao kod barbiturata. Naravno to ne važi ako je osoba koja se predozirala benzodiazepinima u isto vrijeme konzumirala veće količine alkohonih pića! U tom slučaju benzodiazepini postaju vrlo opasni po život poput barbiturata! Stoga je krajnje opasno i nepredvidivo kombinirati benzodiazepine i alkoholna pića.

Zbog svoje sigurnosti benzodiazepinski anksiolitici su postali najkorišteniji lijekovi nakon analgoantipiretika. Na koncu konca, u današnjem modernom i stresnom svijet malo koja osoba nema simptome neuroza i potrebu za farmakološkom potporom u liječenju istih. Stoga je jasno zašto je potrošnja benzodiazepinskih anksiolitika toliko velika. Ta potrošnja je jako često nekritična i dugotrajna. Međutim, benzodiazepinski anksiolitici nisu niti imalo bezazleni lijekovi ako se koriste dugoročno - naime, oni izazivaju ovisnost i osoba koja duže vrijeme koristi takve lijekove stječe ovisnost o njima.

Dugotrajni stres iziskuje potrebu za stalnom terapijom anksioliticima. S obzirom da benzodiazepinski anksiolitici lako izazivaju ovisnost, puno je etičnije osobi pod stalnim stresom preporučiti alternativne, nefarmakološke metode uklanjanja stresa. Tim prije jer je klinička praksa dokazala veliki udio placeba kod nekih osoba u efektu farmakološke terapije.

Registar lijekova u RH, 2006:

N05B Anksiolitici
N05BA Derivati benzodiazepina
- diazepam*1 - Apaurin, Normabel, Diazepam Desitin, Diazepam JADRAN (u susjednim državama: Valium, Diazepam, Bensedin, Sedabenz)
- medazepam - Ansilan
- oksazepam*2 - Praxiten, Oksazepam
- lorazepam - Lorsilan (u susjednim državama: Lorazepam, Loram)
- bromazepam - Lexaurin, Lekotam, Lexillium (u susjednim državama: Bromazepam, Lexotanil)
- alprazolam*3 - Xanax, Helex, Misar (u susjednim državama: Ksalol, Zolarem)
N05BC Karbamati
- meprobamat*4 - Meprobamat

Diazepam*1
Diazepam je benzodiazepinski pripravak sa širokim područjem djelovanja. Djeluje anksiolitički, hipnosedativno, miorelaksirajuće i antikonvulzivno. Nakon vezanja diazepama na receptor poveća se funkcija neurotransmitora GABA, a također i inhibicija u središnjemu živčanom sustavu. Rezultat je antikonvulzivno i mišićno-relaksirajuće djelovanje. Zbog jačega djelovanja GABA smanjuje se djelovanje ekscitacijskih neurotransmitora serotonina, noradrenalina i acetilkolina, što povećava anksiolitičko. Koristi se za sva klinička stanja koja karakterizira osjećajna napetost, anksioznost, ekscitacija, nemir, nesanica i mišićni grčevi, posebno psihoneuroze i organske neuroze.
Od svih benzodiazepinskih anksiolitika najviše se koristi upravo diazepam. Zanimljivo je da se diazepam u jetri metabolizira u jedan drugi benzodiazepin a to je oksazepam.
Registrirani u RH za 2006: Apaurin (KRKA), Normabel (BELUPO), Diazepam Desitin (DESITIN ARZNEIMITTEL), Diazepam JADRAN (JADRAN GALENSKI LABORATORIJ). (U susjednim državama također: Valium, Diazepam, Bensedin, Sedabenz)

Oksazepam*2
Oksazepam je strukturno vrlo sličan diazepamu, a za razliku od njega ima jednu hidroksilnu skupinu na diazepinskom prstenu a također i metilnu skupinu manje na istom prstenu. Oksazepam je zapravo metabolit diazepama. Stoga je njegovo djelovanje nešto slabije od djelovanja diazepama, te se stoga smatra blažim anksiolitikom. Koristi se za smanjenje, odnosno uklanjanje napetosti, tjeskobe, nemira, razdražljivosti i nesanice bez obzira da li se ti simptomi javljaju samostalno ili uz neku drugu bolest. Među određenim oblicima nesanica, posebice je djelotvoran u onih psihičkog podrijetla.
Registrirani u RH za 2006: Praxiten (PLIVA), Oksazepam (BELUPO)

Alprazolam*3
Alprazolam je po mnogo čemu poseban anksiolitik. Prvenstvono po kemijskoj strukturi koja je kompliciranija od diazepama i oksazepama (i večine ostalih benzodiazepina) jer sadržava i treći triazolski prsten. Osim toga alprazolam ima kombinirano djelovanje - anksiolitično i antidepresivno. Naime, s jedne strane se veže na GABA receptore i djeluje poput uobičajnog benzodiazepina, ali je i antidepresiv. Zbog toga se koristi za specifične slučajeve neuroza kombiniranih s depresivnim ponašanjem. Također, alprazolam se koristi za ublažavanje napadaja panike.
Registrirani u RH za 2006: Xanax (PFIZER), Helex (KRKA), Misar (BELUPO). (U susjednim državama također: Ksalol, Zolarem)

Meprobamat*4
Meprobamat je pripadnik starije generacije anksiolitika. Njegovo djelovanje otkriveno je tijekom istraživanja derivata glikola. Zbog jako velike vjerojatnosti od nastanka ovisnosti i trovanja danas se uglavnom više ne koristi, osim u slučajevima derillium tremensa. U pitanju je sindrom koji se javlja kod osoba koji se liječe od alkohola i predstavlja sindrom ustezanja od alkohola.
Registrirani u RH za 2006: Meprobamat (PLIVA)

BUSPIRON
Buspiron je noviji anksiolitik koji ima sasvim drugačiji mehanizam djelovanja od benzodiazepinskih anksiolitika. Po strukturi je također potpuno različit u odnosu na benzodiazepine (sličniji je haloperidolu). Buspiron je agonist serotoninskih 5-HT1A receptora, a također djeluje i kao antagonist dopamina.
Zbog svega toga on ima sporiji nastup od benzodiazepinskih anksiolitika, a koristi se kao blagi anksiolitik za blaže oblike neuroza.

 

( Izvor: www.blog.hr )



Područje rada Psihološkog savjetovališta Pro Mente:
  •  individualno savjetovanje
  •  grupno savjetovanje
  •  partnersko i obiteljsko savjetovanje
  •  ublažavanje ili uklanjanje simptoma anksioznih i afektivnih poremećaja (fobije, panični poremećaj, generalizirani anksiozni poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj, depresija...)
  •  psihoseksualna terapija (erektilne disfunkcije, prerana ejakulacija, vaginizmi, smanjeno seksualno uzbuđenje, smanjena seksualna motivacija-interes i želja, poteškoće u dostizanju orgazma, nezadovoljstvo seksualnim životom)
  •  rad na poboljšanju narušenih socijalnih odnosa
  •  poboljšanje komunikacijskih vještina i vještina zauzimanja za sebe
  •  pomoć u učenju
  •  tehnike opuštanja i savladavanja stresa
  •  poteškoće spavanja i usnivanja…
Pročitajte više

FAQ Često postavljana pitanja

Što mi je potrebno za psihološko savjetovanje/terapiju?

O:Jedino što je potrebno je imati želju i volju, kontaktirati psihološko savjetovalište,
tel. +387/63-31-31-40
Skype ID: san_84 
email: [email protected]

Opet imati želju i volju i doći u psihološko savjetovalište na razgovor.

I dalje zadržati želju i volju, dogovoriti i nastaviti dalje, i u potpunosti poboljšati svoj život!

Zbog čega ste bolji od drugih?

O:U psihološkom savjetovalištu PRO MENTE ne garantiramo uspijeh odmah nakon prvog sastanka, ali ono što možemo obećati je unutar 10-tak seansi za klijenta vrlo uočljivu promjenu u ponašanju, mišljenju, osjećajima itd.
Naravno da neki klijenti i ranije dožive promjenu i poboljšanje, ili potpuni uspijeh.
Psihoterapija i psihološko savjetovanje nije magija, ne postoji čarobni štapić koji može riješiti vaše probleme i pitanja. Psihološko savjetovalište ne nudi instant rješenje, već kroz kontinuirani, zajednički rad, klijent uvidom u svoje stanje počinje mijenjati percepciju sebe i svijeta oko sebe, posljedično tome usvajaju se pozitivna uvjerenja i dolazimo do mogućnosti promijene i samog ponašanja i reagiranja.
Također, ne obećavamo ono što je neostvarivo, ne uljepšavamo psihološko savjetovanje, ponekad će vam sutradan nakon seanse biti i još teže ili za vrijeme seanse možete osjetiti dosta jake emocije, najbitnije je da ne izbjegavamo klijenta suočiti sa tugom, bolnim iskustvima, strahom, nemirom jer to znači u potpunosti proći kroz proces terapije.

Da li moram doći u Mostar na savjetovanje ili može OnLine preko Skypa?

O:OnLine psihološko savjetovanje putem SKYPE-a
Psihološko savjetovalište "Pro Mente" nudi Vam mogućnost mrežnog/OnLine psihološkog savjetovanja, putem SKYPE.
Prednosti savjetovanja putem SKYPE-a su u tome što vam pruža mogućnost da razgovarate s psihologom iz udobnosti vlastitog doma, iako živite u drugom gradu, zemlji ili kontinentu.
Ako nikada prije niste koristili SKYPE, program možete lako preuzeti s interneta klikom na vezu:
https://www.skype.com/en/get-skype/
Da biste koristili SKYPE tijekom razgovora s psihologom, morate imati dovoljno brz Internet (ako možete gledati filmiće na YouTube, brzina je dovoljno velika), inače, tijekom razgovora mogu biti različite smetnje i prekidi.

Za sva dodatna pitanja koja se odnose na OnLine SKYPE savjetovanje možete nam se obratiti:
slanjem e-pošte: [email protected] ili
pozivom na tel.: + 387-63-313-140 ili
preko Skype ID: san_84 .

Ako želite drugi termin ili otkazati sastanak, to morate učiniti minimalno dan prije.

Pročitao sam na internetu, na portalu, ... da li mogu sebi postaviti dijagnozu?

A:Savjeti i informacije koje se nalaze na internetu i web strani https://www.psiho.biz i https://www.ProMente.biz služe samo u edukativne svrhe i ne mogu se koristiti kao zamjena za odlazak kod liječnika, ljekarnika ili kao zamjena za pravu dijagnozu koju vam samo odgovarajuća stručna osoba može odrediti.
Za sve dodatne informacije vezane uz Vaše zdravlje obratite se svojem liječniku. 
Autor web strane i psihološko savjetovalište Pro Mente ne snose nikakvu odgovornost u vezi rezultata koji se mogu dobiti primjenom savjeta iznijetih na ovoj web strani.

VAŽNA NAPOMENA:

Svi opisi, dokumenti (bolesti, lijekova, i sl.) namijenjeni su isključivo informiranju i zdravstvenom prosvjećivanju opće populacije te nipošto ne zamjenjuju liječničku dijagnozu, originalnu dokumentaciju i sl..

Što je važno znati prije i prilikom psihološkog testiranja?

A:S obzirom da testiranje iziskuje koncentraciju i određeni intelektualni napor, na testiranje pokušajte doći odmorni i naspavani.
Pri ispunjavanju upitnika ličnosti pokušajte biti što iskreniji i manje se prikazivati na socijalno poželjan način (u boljem izgledu). Naime, velik broj upitnika ličnosti sadrži ljestvicu laganja/davanja socijalno poželjnih odgovora koja će registrirati u kojoj su mjeri vaši odgovori iskreni.
U testovima inteligencije jasno je određeno što se smatra točnim odgovorom, dok u drugim testovima, poput upitnika ličnosti ili inventara interesa, nema točnih i netočnih odgovora.
Testovi inteligencije vremenski su ograničeni stoga je važno biti što brži prilikom njihovog rješavanja.

Što je psihološko testiranje?

A:Psihološko testiranje odnosi se na skup postupaka kojim se određuje stupanj izraženosti određenih osobina, sposobnosti i vještina kod jednog ili više pojedinaca.
Psihološki testovi su provjerena, objektivna i pouzdana metoda mjerenja koja predviđaju najvjerojatnije ponašanje osobe u određenim situacijama.

U koje svrhe se obavlja psihološko testiranje?

A:Svrha psihološkog testiranja:
Klinička psihodijagnostika - u okviru kliničke psihodijagnostike primjenjujemo psihodijagnostička sredstva kako bismo što bolje procijenili određenu osobu, njeno doživljavanje, mišljenje i ponašanje (osobito ona neprilagođena) te kako bi joj se mogla pružiti adekvatna psihološka ili psihijatrijska pomoć.
Profesionalna orijentacija - prilikom profesionalne orijentacije testiranje će vam pomoći u odabiru budućeg zanimanja koje će biti u skladu s vašim intelektualnim sposobnostima, osobinama ličnosti i profesionalnim interesima.
Profesionalna selekcija - testiranje u svrhu profesionalne selekcije primjenjujemo kada želite zaposliti najbolje kandidate koji su po svojim sposobnostima, osobinama ličnosti i radnim vrijednostima najprikladniji određenom radnom mjestu.
Procjena potencijala pojedinca - u svrhu procjene potencijala testiranje primjenjujemo kada želite bolje upoznati i procijeniti potencijale pojedinaca i timova. Psihološko testiranje vam pruža uvid u intelektualne sposobnosti, osobine ličnosti i specifične vještine vezane uz radno mjesto te vam omogućuje uspoređivanje rezultata kandidata. Međutim, testovi su rijetko jedini kriterij po kojem se osobe procjenjuju. Oni obično, uz intervju, predstavljaju jedan od mnogih izvora podataka.